PORTRETI ZA DUHOVNI GLASNIK
000001 03/04/2020 No Comments
Nakon što sam prestao raditi kao fotograf za politički tjednik Globus, poslovni tjednik Business.hr i ženski tjednik Gloria mislio sam kako se više nikad neću vratiti u novinsku fotografiju. Međutim prije četiri godine zvao me glavni urednik mjesečnika „Glasnik Srca Isusova i Marijina“ p. Nodilo na razgovor. Sakupljao je profesionalnu ekipu urednika, novinara, grafičara i fotografa.
Prihvatio sam fotografirati naslovnice i glavne intervjue. Činilo mi se zgodno malo pomoći jer duhovni mediji su mi uvijek tako izgledali da im to treba. A osim toga uz svoju reklamnu fotografiju s portretima i interijerima nedostajalo mi je novinsko fotografiranje, reportaže i putovanja.
Nakon četiri godine fotografiranja za Glasnik shvatio sam kako je pomoć bila obostrana. Teme su sjajne i ljudi koje susrećem su predivni. Kasnije sam saznao da je to najstariji, najčitaniji i najtiražniji mjesečni časopis u Hrvatskoj.
Napravio sam izbor od dvanaest fotografija ljudi koji su svjedočili što je Bog napravio u njihovim životima. Ima tu glazbenika, sportaša, forenzičara… Neki od njih su zbog toga susreta sa Bogom postali svećenici, časne sestre.
Goran Plećaš Gigi
Goran je bio zagrebački štemer, ateista i mrzio je crkvu. Danas je obiteljski čovjek, predani vjernik i trener tajlandskog boksa. Bilo mi je super snimati ga u istom danu u ringu kao surovog tipa, a kasnije u njegovom stanu raznježenog u zagrljaju s predivnom ženom i sinom.
Hajdi Begović
Hajdi je poznata hrvatskoj estradi jer je godinama organizirala lude zabave. Danas je njezino srce drukčije ispunjeno. Kako i sama kaže. „Samo onaj koji je doživio obraćenje zna koliko je teško prijeći iz birtije u Crkvu te ostati dosljedan u tome.“ Presretna je što su njezini stari prijatelji prihvatili njezin novi način života.
Vedran Jerković
Bivšeg reprezentativca vaterpola sam snimio u njegovoj župnoj crkvi. Unatoč bolesti svog djeteta uspio je ne izgubiti vjeru već je produbiti.
Sanja Orešković
Izuzetno zanimljiva i draga osoba. Ženu našeg bivšeg premijera sam snimao 15 minuta dok smo na razgovor potrošili sat i pol. Sreća da sam pripremao rasvjetu pola sata prije njezinog dolaska. 😉
Jako mi je interesantno bilo slušati o putovanjima po svijetu, susretu sa Papom i snazi molitve u njezinom životu.
p. Tomislav Rukavina
p. Tomislava bi opisao s jednom riječju, faca. 😉
Od boksača, streličara i padobranca do svećenika. Točno kako je pisalo na naslovnici ispod ove fotke.
Kaže p. Tomislav: „Bio sam fasciniran letom strijele. Mnogo godina kasnije, kada sam kao redovnik studirao u Rimu, moj duhovnik mi je posvijestio kako sam ustvari bio oduševljen iskustvom slobode. U streličarstvu me oduvijek privlačio taj let, a ne cilj, odnosno meta. Možda sam već tada bio svjestan kako cilj predstavlja natjecanje, imperativ pobjede, dok let strijele simbolizira kretanje i slobodu“.
Sonja Naglić
A šta reći o mami koja ima jedanaestoro djece. Prije nego što sam došao u njihov dom mislio sam da li da ponesem rasvjetu ili ne. Činilo mi se riskantno i bojao sam se da mi nehotice ne trknu stativ i sruše rasvjetu. Pripremao sam se kao da idem u dječji vrtić razuzdane djece. Bio sam u krivu. Možete li zamisliti jedanaestoro djece u sobi gdje vlada potpuna tišina. Bili su tako mirni, disciplinirani i dragi zajedno sa svojim roditeljima.
fra. Drago Grizelj
fra. Drago je godinama služio u sakristiji franjevačke crkve na Kaptolu 9. Ostvario je svoj životni san i postao svećenik. Mnogima je pomogao i uspješno ih izvlačio od suicidnih misli i raznih drugih nevolja.
Kristina Dundović
Kristinu i njezinu obitelj sam posjetio u Pakracu. Kristina je usprkos lošim nalazima zbog njezine bolesti odlučila riskirati svoj život da postane majka. Uz pomoć Boga, liječnika i potpore supruga Ivana uspjeli su u tome. Danas imaju dvoje predivne djece.
Stijepo Gleđ Markos
Poznatog dubrovačkog tenora sam snimio na Pilama u Dubrovniku. Sunce je toliko bilo jako da smo se sakrili u park ispod palme i napravili tako dobru seriju fotografija da će upravo ova izaći na njegovoj novoj naslovnici DVD-a. 😉
Sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo
Kako sam vlč. Odilonu rekao da mi je svejedno u koliko sati da se nađemo izabrao je vrijeme poslije zornice, 7 ujutro. 😉 Nije mi bio problem pošto sam ranoranilac. Nismo imali puno vremena za razgovor, ali sam naknadno pratio njegov rad. Uvijek se divim ljudima koji dođu iz daleke zemlje, nauče tako dobro naš jezik da su najbolji studenti u svojoj generaciji i ostanu ovdje živjeti.
s. Ivančica Fulir
Kada sam upoznao s. Ivančicu sjetio sam se ratišta. U ratu je sve riskantno, ali je najgore bilo izviđačima. To je izabrana, dobro obučena ekipa za borbu koja je prva dolazila na teren prije svih. Kad se zapucalo na njih znalo se, to je prva crta bojišnice.
s. Ivančica je za mene ratna izviđačica. Ona ne razgledava turističke prospekte s hotelima 5 zvjezdica kad želi putovati. Ustvari, ona ne putuje zbog hedonizma već zbog velike iskrene želje da pomogne onima koji su najviše ugroženi. Odrasla je u Zagrebu, Draškovićevoj. Uputila se kao volonterka u najopasniji dio Afrike kako bi pomogla napuštenoj i gladnoj djeci. Tamo je shvatila da će svoj život podrediti tome. Shvatila je i da ne može sama. Kako svaki izviđač treba najbolju obuku odlučila se zarediti kao časna sestra. Puna je ljubavi i radosti.
Obitelj Borić
Od unuke do djeda. Cijela generacija obitelji Borić me razoružala svojim toplim dočekom u Dubrovniku. Osjećao sam se kao kod svoje kuće. 😉
Saša Ćetković
https://www.saatchiart.com/
http://cetkovic.wix.com/rg-
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *