Priče o hrani i životu

000001 06.01.2019. No Comments

Priče o hrani i životu

Oduvijek ih pričam, te priče o hrani i životu, kao što i oduvijek pišem, točnije piskaram. Previše rasuta da riječi omeđim stranicama, ukrasim koricama, nadjenem im ime, takva sam. Nefokusirana i uvijek negdje na devedeset posto. Sve dok nije o hrani riječ. Tad se uozbiljim, umudrim, ušutim i uhvatim se posla.

Bok, zovem se Sandra i moj je životni poziv riječima, fotografijama, mirisima, okusima i bojama pričati priče o hrani i životu. Autorica sam gastro bloga „O slanom & slatkom: o svemu.“  kojeg sam počela voditi iz čiste ljubavi prema hrani, kuhanju i gastronomiji raznih dijelova svijeta, ali i velikoj ljubavi prema fotografiji i pisanoj riječi. Iako, kako često kažem, sebe ne smatram nekom blogericom (posebno ne influencericom, kako me često nazivaju), ja samo pišem, fotkam i uživam u hrani, odnosno sve svoje strasti pokušavam objediniti na jednom mjestu koje se u današnjem svijetu zove gastro blog. S druge strane, kad sam kretala u ovu avanturu, nisam mogla ni zamisliti kuda bi me to moglo odvesti, a odvelo me daleko, baš daleko jer sam paralelno uz stalni posao gradila i ovu drugu gastronomsku priču, ulagala i trud i vrijeme u vlastiti razvoj, čitala i educirala se kako bih mogla stvarati što kvalitetniji sadržaj, i evo me danas tu gdje jesam. Iskačem iz svih virtualnih pašteta kad me zaguglaš.

Iako sam obožavala posao koji sam radila, prošlog sam proljeća dala otkaz. U svojim sam si četrdesetima uzela „studijsku godinu“ (koja je je pri kraju, uzet ću još jednu), odnosno samozaposlila se, dala si vrijeme i prostor da vidim u kojem ću se smjeru dalje razvijati i sav fokus stavila na ono što se marketinškim jezikom zove „produkcija sadržaja“. Uz redovno vođenje svog vlastitog bloga, surađujem s raznim prehrambenim brendovima za koje osmišljavam i pišem recepte te stiliziram i fotografiram skuhana jela, razvijam pisani sadržaj, surađujem s renomiranim magazinima u kojima se mogu naći moji recepti i fotografije hrane, snimam video materijale, držim kulinarske radionice i teambuildinge, cooking show-ove, bavim se stiliziranjem hrane za klijente, ali i pišem gastro reportaže i tematske članke za poznate hrvatske portale. I sanjam o svom malom bistrou s četiri ili šest stolova. Možda jednom.

I da, mahnito pečem kruh s prirodnim kvasom kojeg sam sama uzgojila! Zaljubila sam se u čitav taj proces, u spore fermentacije, u te mirise, zvukove pucketanja tek izvađenog kruha iz pećnice, u boje i šare – pečenje kruha me uči zahvalnosti i strpljenju.

Moja su jela u najmanju ruku šarolika, tako bih ih opisala. Prevladava više slano, nego slatko jer ja sam taj tipični slani tip, iako ni dobroj torti neću reći ne, ali prodat ću se za tanjur dobrog rižota ili domaću ručno rađenu paštu s finim umakom. Kod mene prevladava mediteranski štih, ima svega pomalo, ima priča i recepata iz talijanske i francuske kuhinje pa sve do kuhinja Turske, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Obožavam maslinovo ulje, mješavine začina i dobar komad sira. A onda to presiječem dobrim komadom kulena i slanine, prava sam slavonska snaha.

Inspiraciju za kuhanje, kao i za pisanje svojih priča, pronalazim u svakodnevnom životu, u raskoši naših tržnica, u mirisima ručka koji dopire iz neke zabačene ulice, ali se često vraćam i u dane svog djetinjstva, u ljeta i zime provedene kod bake i djeda na selu. Vrlo često me neki detalji, scene ili mirisi i okusi jednostavnih, skromnih jela podsjete na davno proživljene priče pa onda te priče spontano dijelim na društvenim mrežama jer moje su priče priče mnogih od nas. S druge strane, donosim i neke nove priče s putovanja, pozivam na otkrivanje novih okusa, vina, začina. Volim vino, obožavam kavu. Uvijek sam za espresso ili svježe kuhanu kavu iz moke. Brzinski srk, all’italiana.

Volim zaviriti u recepte Yotama Ottolenghija i Davida Lebovitza, Alaina Ducassea i Thomasa Kellera, Nigelle Lawson, a posebno cijenim rad i filozofiju Massima Botture. Upravo knjiga „Il pane è oro”(Kruh je zlato), koju je uredio i u kojoj je skupio recepte i priče svojih prijatelja chefova iz raznih dijelova svijeta moja je omiljena knjiga za listanje u kasne večernje sate.

Umjesto zaključka.

Često me pitaju o mom obrazovanju i školama koje sam završila. Vjerovali ili ne, moja formalna naobrazba nema nikakve veze s onim čime sam se bavila ranije, kao ni s ovime čime se sada bavim. Ovako na prvu, ispada skoro kao promašeno obrazovanje (džaba si se školala, rekao bi moj pokojni djed), ali nije, jer sam studij Talijanskog jezika i kulture, a kasnije i master na Sveučilištu u Pisi završila iz čiste ljubavi i sklonosti ka talijanskoj umjetnosti, jeziku, načinu života, uživanju u gastronomiji, kulinarstvu i općenito u odmaku od svakodnevice u stilu „dolce far niente“. I dokazala sebi i svijetu da se ne živi od cifranih diploma i priznanja, da se živi od onog što fakat znaš, od onog što voliš, od onog u čemu si najbolji i u čemu si istinski svoj.

Bok, zovem se Sandra. I pričat ću vam priče o hrani i životu. O tek pečenom kruhu, o mirisima ogaravljenih patlidžana za baba ganoush, o prisutnosti, o ljubavi, o zahvalnosti i strpljenju.

 

Sandra Rončević

https://oslanomislatkom.wordpress.com/

https://www.facebook.com/oslanomislatkom/

https://www.instagram.com/oslanomislatkom/?hl=hr

 

Oznake :