PRIRODA HRVATSKE – NAŠE VELIKO BLAGO
000001 26/07/2019 No Comments
Bit ću iskren. Za našu prirodu nisam bio previše zainteresiran, iako sam bio student biologije. Maštao sam o džunglama Južne Amerike, savana Afrike, ledenih planina Himalaja i dubokih tropskih oceana. Tek kad sam to dijelom ostvario, kada sam prošao zeleni pakao Amazone, preronio tropske koraljne grebene, otkrivao nove vrste u oblačnim šumama Madagaskara, lovio crna mambe i anakonde, gledao u domoroce egzotičnih Andmanskih otoka usred Indijskog oceana…
Tek sam tada postao svjestan koliko je naša priroda zapravo vrijedna. Malo zemalja u Europi može se podičiti prirodom kakvu ima Hrvatska. Svi znamo za naše bogato podmorje i još očuvanu obalu, ali to nije sve. Dinarski krš sa specifičnim geološkim i hidrološkim pojavama prekriva polovinu Hrvatske. Možda ni jedna zemlja nema tako raznolike, a još očuvane rijeke s endemskim vrstama riba kao Hrvatska. Biokovo, Velebit i ostale planine čuvaju brojne endemske biljke. Planinsko područje još nastanjuju medvjed, ris i vuk, koji su protjerani u većem dijelu Europe. Naše šupljikavo podzemlje svjetsko je središte podzemne faune s golemim brojem endema. Tu su i brojni dragulji: slapovi, kanjoni, stjenovite litice, šume, livade …
Počeo sam stoga malo po malo istraživati naša blaga.
Ronio sam u Plitvičkim jezerima, otkrivajući u ledenoj, ali nevjerojatno bistroj vodi nevjerojatan, za sve posjetitelje nepoznat i zabranjen svijet.
Preplivao, preronio ili preveslao sam skoro sve naše rijeke, preskakao preko njihovih slapova, spuštao se u njihove kanjone.
S desetak metara snimao sam mamu medvjedicu s njenim malim krznatim potomstvom u nepreglednim šumama Gorskog kotara.
Slušao sam danima riku jelena, taj čudesni koncert u nepreglednim močvarama Kopačkog rita.
Istraživao sam udaljene pučinske otoke kao što je Palagruža, na udaru nevera i morskih oluja. U podmorju Lastova divio sam se na 50 metara dubine nevjerojatnom šarenom prizoru koralja gorgonija za koje bi ljudi rekli da su iz Australije. Spuštao sam se u naše krško podzemlje, gdje u vječnoj tami i mraku živi čovječja ribica i čudesni stanovnici. Spavao sam na Velebitu pod zvijezdama dok su uokolo zavijali vukovi. I tako godinama…
Na sreću, imao sam fotoaparat, a potom i filmsku kameru i počeo sam bilježiti svo to obilje života. Počeo sam pisati za časopise širom svijeta, poput National Geographica. Objavio sam nekoliko velikih knjiga. U posljednje vrijeme radim i filmove za naše, ali i mnoge strane televizije.
U mojim sljedećim blogovima ovdje na Freeoglasniku moći ćete pratiti detaljnije ove i mnoge druge priče, kako iz Hrvatske, tako i iz svijeta.
Goran Šafarek
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *