PRVI, NAJBOLJI

000001 11/01/2019 No Comments

Nije važno u kojem rodu pročitate ovaj naslov, važno je da ga shvatite kao temu o kojoj svjesno većinom ne razmišljate svaki dan, ali zasigurno nema dana da podsvijest kroz ova pitanja ne kreira vaš svakodnevni život.

Dobro, nije to možda neka ozbiljna niti važna tema, ali mislim da je manji broj vas koji se nećete složiti da je zapravo interesantna. Možda će neki od vas početi promišljati o tome, možda ona promijeni ili barem osvijesti dio vaše svakodnevice. Meni je donijela neke nove perspektive, pa se nadam da će i vama možda otkriti nove. O mojim veterinarskim ću vam možda uskoro pisati, ali zato mi javite za vaše.

Jeste li svjesni da svaki dan vaša podsvijest vodi ovim pitanjima kao vrlo jednostavnim kriterijima u odabiru svega što taj dan radite ili birate. Već od jutra, pa do lijeganja u krevet. Kako?

Sve što odabirete tijekom dana upravo je ono što odgovara na pitanja: prvo, prva, prvi i najbolje, najbolja, najbolji. Razmislite, ne čini vam se?

Oblačite čarape… koje ćete uzeti? One koje su vam to jutro ili prve do ruke ili iz nekog razloga najbolje za to što planirate (ako planirate). Ako ne planirate, onda su vam iz nekog razloga najbolje, možda zato što vam se tog jutra najviše sviđa upravo ta boja, uzorak ili materijal, pa je to onda barem u tom trenutku najbolje. Netko do vas, prva misao i riječ (ako nije „Dobro jutro!”), majica, košulja, suknja, hlače, remen, cipele, pasta za zube, nešto iz hladnjaka za zajutrak, što je najbolje za obući po ovom vremenu ili što mi je prvo što mi dopadne u ruke…

Kad ste na poslu, to nije ništa drukčije, pa ni u veterinarskoj ordinaciji.

Cijeli dan činite stvari nesvjesno koristeći jednostavne kriterije i kolikogod vas vlastita priroda možda gura da stvari zakomplicirate, nešto u vama stremi uvijek jednostavnoj i NAJBOLJOJ odluci. To je često puta ona PRVA misao.

Tako nam prolaze dani, ali nije samo to ono što svakodnevno činimo nesvjesno. I sve je to za ljude i razumljivo, pa i zabavno i slatko na neki način.

Druga je tema zapravo druga perspektiva kada sagledate sebe ili ljude oko sebe ne kroz taj jedan dan nego period, životni vijek ili epohu. Jeste li vi u nečemu prvi? Jeste li u nečemu najbolji? Oni koji jesu, mogu i trebaju biti ponosni ne samo na sebe nego i druge oko sebe koji su im u tome na bilo koji način pomogli. Nitko od nas nije nitko i ništa bez onog drugoga.

Ne morate i nemojte biti tužni ako ni u čemu niste niti prvi niti najbolji. Možda niste niti htjeli, možda niste znali. No, sada znate da se može, da ako želite, možete biti, ne samo prvi nego i najbolji. Čak i ako niste jedini. I to ne mora biti vezano uz vašu profesiju. Recimo, ja nisam ni prvi veterinar, a ni najbolji, ali sam u nečemu prvi.

Fascinantno je koliko ova dva pitanja nesvjesno kreiraju svakodnevni život pun malih odluka donešenih upravo nesvjesno, tek povremeno ili u manjoj mjeri svjesno. Sve što svakodnevno činimo. Do te mjere da se i sam pitam, mogu li uopće tome pobjeći? Ima li u našim životima išta osim toga prvoga ili najboljega? Naravno da ima, ali nam nije u fokusu, sve dok iz nekog razloga ne postane barem prvo ili barem u trenutku najbolje. Zato vrijedi živjeti i za trenutak jer pravi trenutak može ispuniti i velike praznine.

Ako je prvi ili bar po nečemu najbolji.

 

Veterina portal

http://veterina.com.hr