PRVIH ČETVRT STOLJEĆA

000001 14.08.2019. No Comments

PRVIH ČETVRT STOLJEĆA

Prosječni kazališni gledatelj zasigurno zna kako jezgru domaćih nacionalnih kazališta čine Hrvatska Narodna Kazališta u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, a odnedavno i u Varaždinu. No rijetki znaju kako tu titulu van granica Hrvatske nose još dva kazališta: Pečuh i Mostar. Upravo ovo potonje, mostarsko kazalište, ove godine slavi četvrt stoljeća svog djelovanja te je red da malo skrenemo pažnju na njih jer se, što zbog zemljopisnog, a što zbog političkog položaja, nalaze u zapećku medijske pažnje.

Osnovano usred ratnih zbivanja 1994. godine, HNK Mostar od samih početaka je kao svoju misiju naglasilo “očuvanje hrvatskog nacionalnog bića”. U sigurnosti Zagreba ta fraza može zazvučati i pomalo patetično no šetajući ulicama Mostara prošle godine dok sam tamo režirao dramu Woody Allena “Sviraj to ponovo, Sam” uvidio sam kako pridjevi “hrvatsko” i “narodno” u tom gradu nose sasvim druge konotacije. Prije svega, tragovi prošlog rata još su itekako prisutni po fasadama zgrada i kuća a neizbježni navijački grafiti bez greške vam signaliziraju u “čijem” dijelu grada se krećete. Također, čak i ljudi neopterećeni politikom nerado idu “na drugu stranu” kojem god narodu pripadali.

Kako granica ne prati u potpunosti tok Neretve, gost poput mene lako se pogubi u tim nepisanim pravilima grada iako, moram priznati, niti u jednom trenutku tijekom više od dva mjeseca boravka nitko s nijedne strane nije negativno govorio o “onima preko”. Samo su, eto, na obje strane često bili etiketirani tako. Dojam koji sam stekao je obostrana zasićenost dnevnom politikom, kao i želja da se gradu pridoda neki “kozmopolitski” duh koji se u tragovima može pronaći u zanimljivoj kulturnoj ponudi: ima tu i jazz i rock koncerata, techno partija, pub kvizova, izložbi i književnih večeri – svega onoga što neku nakupinu zgrada i ljudi čini gradom.

Sam rad na predstavi prošao je glatko i opušteno, s potpunom predanošću ansambla i s neskrivenim zadovoljstvom da radimo komediju nakon jednog podužeg niza ozbiljnih i mračnih predstava koje, kad se pogleda posljednjih nekoliko godina, zapravo čine okosnicu repertoara. Iako se nedovršena zgrada HNK Mostar nalazi na mjestu nekadašnje robne kuće HIT (Hercegovačka integrirana trgovina) valja naglasiti kako se predstave komercijalnijeg i hitoidnijeg (a kritičari bi vjerojatno dodali – i trivijalnijeg) karaktera koje gostuju u Mostaru održavaju u dvorani Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača koja, sa svojih preko 700 mjesta, ima kapacitet ugostiti znatno veća događanja.

Kad još dodamo konkurenciju Narodnog pozorišta Mostar s njihovom višedesetljetnom tradicijom i višestruko bogatijim budžetom u odnosu na HNK Mostar, onda i nije čudo kako se repertoarna politika našeg slavljenika usmjerila na manje, komorne predstave. Uostalom, nedovršenost zgrade neizbježna je vizualna činjenica jer kazalište trenutno djeluje isključivo u maloj podrumskoj dvorani, tehnički dobro opremljenoj, ali dosta skučenog kapaciteta. S jedne strane, to znatno ograničava kazališne mogućnosti, ali nerijetko pozitivno utiče na kompaktnost ansambla te potiče redatelje i ostale kazalištarce na pojačanu kreativnost u skromnim uvjetima.

Upravo tako nešto ostvarila je moja mlađa kolegica Marina Petković koja je prošle sezone napravila divnu i toplu predstavu “Gnijezdo” tražeći motive za dramaturški materijal upravo u sudbini grada i njegovih stanovnika, nježno pogodivši neuralgične punktove ugroženih egzistencija. Te i takve predstave su putokaz koji bi, po mom skromnom mišljenju, HNK Mostar trebao slijediti.

Borba za medijski prostor je unaprijed izgubljena u poplavi vijesti o Kristinama Mandarinama, reality zvijezdama i predsjedničkim kandidatima pa se stoga svakom kazalištu preostaje gerilski boriti za svakog gledatelja. Ionako svi ljudi iz struke znaju kako za kazalište nema bolje reklame od usmene predaje, pohvala i kompliment prijatelja, poznanika ili susjeda prodati će više karata za kvalitetne predstave nego svi jumbo plakati i internet kampanje zajedno.

Stoga, nadajmo se da će u idućih četvrt stoljeća HNK Mostar nastaviti uzlaznom putanjom te da će se u skorijoj budućnosti dovršiti i izgradnja velike dvorane te ostatka infrastrukture kako bi mogli krenuti u hrabrije i veće kazališne poduhvate. Sretan im rođendan!

 

Mario Kovač

https://www.facebook.com/mario.kovac.3914

Kategorije : Gluma
Oznake :