PUTOVANJE KA UNIVERZALNOJ DUHOVNOSTI

000001 21/04/2020 No Comments

Elektronskom poštom javila mi se prijateljica i napisala je:
„Znam da se dugo nismo čuli, ja se nikome ne javljam jer iskreno nemam volje da s ikime o ičem i pričam. Sve mi se svodi na tempo kuća-posao-kuća, pogotovo sada za vrijeme pandemije. Može se reći da svih ovih godina još za vrijeme osnovne i srednje imam krizu identiteta, ne znam tko sam no znam tko bih željela biti, a to mi je uskraćeno. Imam želju za znanjem o svemu, za duhovnim rastom, a opet me toliko toga koči i sprječava da širim svoja krila. Kad kažem krila uistinu to i mislim, opsjednuta sam njima i uvijek se mislima vraćam na to kako sam ih nekoć u neka davna vremena i imala. Ovaj ovdje svijet nije za mene, ovaj tempo me ubija. Znam da sam stvorena za nešto više. Ne nalazim se nigdje, umorna sam od svega, ponekad poželim ispariti, nestati u neki drugi svijet i biti netko drugi.“

Evo, što sam joj odgovorio:

„Drago mi je da si mi se javila. Ja sam ti pomalo i dalje zabavljen svojim književnim projektima. I prije pandemije meni je fokus bio na duhovnom svijetu, kojeg sam jednim dijelom osvještavao pri radu na svojim književnim tekstovima, a sada u jeku pandemije to je još intenzivnije. Svi ovi trenuci nekih velikih kriza, koje se obrušavaju na čovječanstvo, samo su jedinstvena prilika da čovjek još intenzivnije radi na sebi i na svojoj duhovnoj unutrašnjosti u koju može uroniti, kako bi na neki način lakše podnio fizički svijet koji nas okružuje.

Ti očito duboko osjećaš svoju duhovnu unutrašnjost i težiš tom svijetu i njegovim manifestacijama. No, mi nismo samo duhovna bića već i fizička bića, i ravnoteža između ta dva svijeta je potrebna. Duhovno biće u nama daje nam jednu širinu, jednu univerzalnost prepoznavanja svijeta oko sebe i drugih ljudi koji isto tako, baš kao i mi, nose svoj duhovni svijet u sebi. A fizičko biće u kojem počiva duhovno biće, zalog je našeg identiteta i jedinstvenosti. Shvaćaš li? Upravo fizički oblik, između ostalog, daje ti onaj ključni identitet, dok ono duhovno u tebi puno je šire od tog identiteta.

Kako to drugima dokazati i pokazati? I je li to uopće potrebno drugima dokazivati ili je dovoljno da to čovjek osjeća samo za sebe? O tome odlučuje svaki čovjek ponaosob. A izražavanje duhovnog u nama može biti izraženo kroz umjetnost, kroz religiju, kroz meditaciju, kroz filozofiju, kroz komunikaciju s drugim ljudima, pa čak i kroz znanost. Manifestacije duhovnog u nama mogu biti izražene kroz beskrajne varijacije pokazivanja duhovnosti, a kako će to svaki čovjek izraziti to je opet na njemu.

Preporučujem ti sljedeće. Nastavi se kretati prema svom duhovnom biću, ali isto tako nastavi se kretati kroz fizički svijet. Jer to je naš zadatak. Upravo fizički svijet doprinosi kreiranju i razvijanju našeg duhovnog svijeta. Radi se o ispreplitanju manifestacija različitih sila, jedne fizičke i jedne duhovne. Razumiješ? Dok smo u ovom obliku, fizičko i duhovno se isprepliće. Znam da ti težiš duhovnom i teško ti je u fizičkom svijetu, teško ti je obitavati među ljudima. Ali moraš izdržati. Sve su to testovi kako bi čovjek još više i snažnije duhovno napredovao.

Sve što ti se događa, shvati kao neku vrst testa. Testa da se vidi je si li spremna duhovno napredovati. To je jedna vrsta puta, jedna vrsta putovanja koju svatko od nas izvršava. I svatko od nas nalazi se na određenoj stazi puta. Netko je odmakao više, netko manje. Ti si lijepo odmakla i sad samo moraš nastaviti dalje. Moraš u sebi produbiti volju, odagnati od sebe negativne misli o drugim ljudima i o sebi. Sebe čovjek mora voljeti. To je osnova svega. A zatim se iz te jezgre razvija sve ostalo.

Dakle, probaj odbaciti sve negativno od sebe, negativno razmišljanje, negativne energije. Probaj pronaći snagu u duhovnom. Snagu koju su već pronašli toliki drugi. I nemoj razmišljati o vlastitom nestajanju, niti o želji da budeš netko drugi. Ti si jednostavno ti. Neponovljiva i jedinstvena. Ne postoji druga ti na ovome svijetu i to je nevjerojatna vrijednost, neponovljiva vrijednost koju ti svojom osobnošću donosiš na ovaj lijepi svijet (koji nam se ponekad čini toliko ružnim, no sve je stvar percepcije). U svakom slučaju, moraš prigrliti samu sebe.

Nastavi se kretati putem duhovnosti kojim ideš i na kraju tog puta čeka te tvoj pravi identitet. A do kraja tog puta ima još puno, puno vremena i puno duhovnih i lijepih stvari koje trebaš spoznati.

U ime svega toga, nastavi se kretati. Vrati zadovoljstvo i smisao življenja u svoj život i svijet. Nastavi putovati unutrašnjim i vanjskim svjetovima. I ne boj se, nisi sama na tom putu.
Svi mi putujemo ka onom konačnom cilju – ka univerzalnoj duhovnosti…“

 

Tihomir Mraović