RAZMIĆ LJANJA U DOBA PANDEMIJE
000001 23/07/2019 No Comments

Pandemija nas je pritisnula. Fokus naĆĄeg razmiĆĄljanja ne nalazi se toliko viĆĄe izvan nas, nego se, Äini se, pomiÄe na naĆĄu unutraĆĄnjost, na naĆĄ unutarnji, intimni svijet. Äini se kako smo, kao ljudska biÄa, puno viĆĄe nego prije spremni istraĆŸivati taj unutarnji svijet. Svijet satkan od naĆĄe intime, naĆĄih sjeÄanja, naĆĄih zamiĆĄljanja buduÄnosti.
Evo, nekih od mojih razmiĆĄljanja.
Ovaj svijet sve viĆĄe nalikuje na formu bez sadrĆŸaja.
Jedini pravi prostor kretanja u danaĆĄnje vrijeme postaje naĆĄa maĆĄta. Ulazimo u naĆĄu maĆĄtu i ostvarujemo sve naĆĄe slobode. Äekamo kada Äe se to dogoditi i u stvarnosti.
U svemiru postoje samo dvije sile: sile reda i sile kaosa. Kojoj sili Äemo se prikloniti naĆĄim ĆŸivotima ovisi od nas samih. Povijest ÄovjeÄanstva je povijest sukobljavanja sila reda i sila kaosa. NaĆĄa civilizacija je rezultat borbe izmeÄu sila reda i sila kaosa. Svaki ljudski ĆŸivot je kombinacija reda i kaosa. I vjerojatno Äe onaj ĆŸivot biti uspjeĆĄniji, koji se na svojoj strani viĆĄe drĆŸi reda, od onog ĆŸivota koji viĆĄe naginje kaosu. Ali nije da Äovjek svjesno naginje kaosu, kaos dolazi sam, dolazi nepozvan u naĆĄe ĆŸivote. Trebamo se boriti protiv kaosa na svim razinama, koliko god moĆŸemo.
BaĆĄ kao i priroda i mi smo biÄa obilja. Priroda sve proizvodi u velikim koliÄinama. I mi smo pravi izdanak takvog ânaÄina razmiĆĄljanjaâ. I mi proizvodimo obilje. NaroÄito obilje informacija. No jedino se postavlja pitanje – kako sve te informacije na pravi naÄin percipirati? I ono moĆŸda joĆĄ vaĆŸnije pitanje â kako sve te informacije saÄuvati? (Jer âpapir, kamen i ĆŸeljezo, sve moĆŸe biti uniĆĄtenoââŠ)
Svi osjeÄamo da ne dobivamo dovoljno paĆŸnje i ljubavi koliko zavreÄujemo, ĆĄto je istina. Jednostavno imamo toliko obaveza i duĆŸnosti i toliko nas stvari interesira da jednostavno ne stignemo dijeliti toliko paĆŸnju drugima, niti oni imaju vremena dijeliti paĆŸnju nama. Iz tog razloga vrijeme je najdragocjenije na svijetu. I bogat je onaj tko ima vremena podijeliti ga s drugima, a ne samo u trÄanju i obavljanju svih onih stvari koje treba obaviti.
Ova verzija Äovjeka koji sada postoji na planeti Zemlji Äini se da je zastarjela. OÄito je doĆĄlo vrijeme za aĆŸuriranje nove verzije Äovjeka.
U pozadini svih naĆĄih ĆŸivota nalazi se usamljenost, velika, bolna i duboka usamljenost. MoĆŸemo li je prevladati? OÄito ne. Jer stvoreni smo na sliku i priliku istinski usamljenog biÄa.
No, ako je to veÄ tako, ako smo usamljene, âsamodovoljneâ monade, kako to da ĆŸivimo u zajednici? (Zar ne bi trebali, na osnovu onoga ĆĄto osjeÄamo da je u pozadini naĆĄih ĆŸivota, ĆŸivjeti negdje na osami?) To ĆĄto ĆŸivimo u zajednici samo govori da ljudi nisu stvoreni i zamiĆĄljeni da budu sami (barem ne u tolikoj mjeri), veÄ da djeluju i funkcioniraju u druĆĄtvu (sebi sliÄnih individua). Ć to samo budi nadu da je Äovjek u moguÄnosti (ili bi to barem trebao) prevladati svoju iskonsku usamljenost (usamljenost biÄa zapadne civilizacije, koje je moĆŸda baĆĄ potaknuto specifiÄnoĆĄÄu iste civilizacije, koja kao da ima malo vremena za posveÄivanje pojedincu, a viĆĄe vremena za posveÄivanje zajednici u globalu). Ovdje je naglasak na rijeÄima âindividuaâ i âzajednicaâ.
Mi smo oÄito stvoreni da bi bili samosvojne individue koje ĆŸive u zajednici jednakopravnih individua. No uz sve to javlja se taj neki duboki osjeÄaj usamljenosti svakog od nas, kojeg je svatko od nas barem jedanput (ili viĆĄe puta) osjetio u vlastitom ĆŸivotu. To nije nimalo ugodan osjeÄaj. No mi smo dobili mnogobrojne mehanizme koji nam pomaĆŸu da se osjeÄaj usamljenosti ublaĆŸi ili Äak da posve nestane. Jedni od tih naÄina su mnogobrojne aktivnosti kojima se Äovjek posveÄuje. Nabrojite ih slobodno sami.
Meni osobno, jedan od fantastiÄnih naÄina ublaĆŸavanja usamljenosti je umjetnost. Kada se Äovjek posveti umjetnosti (govorim u svoje ime) on apstrahira usamljenost i njegov um zaokupljen je lijepim stvarima koje se generiraju ili iz kreiranja umjetnosti ili iz percipiranja umjetnosti same. I jedno i drugo je poĆŸeljno.
Slobodno moĆŸemo reÄi da sve moĆŸe biti umjetnost.
Pa i samo ĆŸivljenje, preĆŸivljavanje, a naroÄito savladavanje usamljenosti.
Tihomir MraoviÄ
Ostavite komentar
VaĆĄa email adresa neÄe biti objavljena. obavezna polja su oznaÄena *