RECIKLIRAJMO RIJEČI (Satira)

000001 29.07.2020. No Comments

RECIKLIRAJMO RIJEČI (Satira)

„Vjerujem da nešto postoji iznad nas. Ne u svemiru,
nego negdje još dalje. Na nekom mjestu koje još
ne sanjamo. Možda se to negdje skriva u nama?
Vjerujem da nas u to mjesto vodi riječ.“
Autor

Legenda kaže kako je Stvoritelj stvorio svijet, a zatim je postao riječ.
Riječ nas je izdvojila iz prirode. Riječ nas je „natjerala“ da izgradimo civilizaciju u kojoj trenutno jesmo. Civilizaciju koja počiva na riječi i u kojoj caruje riječ. Civilizaciju koja počiva na spoznaji. Spoznaji koju donosi riječ.

Riječ pokreće i stvara. I to je jedan od velikih razloga zbog kojih trebamo poštivati riječ. Riječ koju upućujemo jedni drugima, riječ koju upućujemo samima sebi. Riječ koja ostaje zabilježena negdje u nekom mediju. Riječ koja je izgovorena, pa i prešućena. Iz tog razloga riječ nikada ne smije biti napuštena i zapuštena.
Prema riječima bi se trebali odnositi s poštovanjem. I to bi trebala biti naša misija.
Ne smijemo ni na koji način onečišćivati naš planet. Pa ni našim riječima.

Otkad je čovjek prije mnogo tisuća godina ovladao riječima, nikada se nije prije dogodila tolika potrošnja riječi, kao što je to primjetno u ovom našem modernom dobu. Riječ se troši nemilice, rasipa se i baca na sve strane. Ne postoji nikakav plan potrošnje riječi, a kamoli plan njihove štednje. Vjeruje se da se raspolaže s vječnim resursom riječi i iz tog razloga se prema riječima ponašamo dosta neodgovorno. Kao svi obnovljivi izvori energije, tako i riječ sudjeluje u jednom procesu nastanka, nestanka i ponovnog obnavljanja. No, ako čovjek ne obraća dovoljno pažnje na sve elemente tog prirodnog procesa može doći do prirodne katastrofe. Odnosno prevelikog odlaganja riječi u prirodi, koje nitko ne zbrinjava na pravi način, a kamoli reciklira. Nije ni čudo što onda pronalazimo toliko odbačenih riječi po ulicama naših gradova i mjesta, i u samoj prirodi. Taj porast odbačenih riječi, koje zatim na ljude vrši različit utjecaj, uistinu zabrinjava i šokira. Postavlja se pitanje – zar je to svijet kojeg ćemo ostaviti budućim generacijama?

Nema prostora na kugli zemaljskoj koje ljudi nisu „zagadili“ svojim riječima. Riječi su preplavile svijet. Preplavile su kako gradove tako i džungle. Riječi plutaju rijekama, morima i oceanima. Izvještaji navode da se odbačene riječi mogu pronaći čak i u pustinjama, pa i na Antarktiku. Svuda kuda čovjek prođe iza njega, kao njegov znak, ostaje neka odbačena riječ, koju nitko ne prikuplja, o kojoj se nitko ne brine i ne zbrinjava je na pravi način.
U sve to treba uvesti jedan red.

Od malena mi trebamo učiti djecu ne samo o reciklaži papira, plastike, stakla i slično, već i o reciklaži riječi i to onih kvalitetnih riječi, nabijenih onim pravim, pozitivnim emocijama i nazorima, a ne negativnim. Važno je u pravo vrijeme kod mladih generacija probuditi svijest i empatiju za takvu vrst reciklaže. Jer oni su ti koji će nastaviti našu borbu za uredniji, pravedniji i moralniji svijet.

Od davnih vremena dobili smo riječ na upotrebu i moramo to poštovati. Ne smijemo se olako odnositi s riječima. Stoga, upotrebljavajmo vrlo pažljivo i s puno poštovanja riječi i ne zagađujmo okolinu našim riječima.
I probajmo ne smetnuti s uma ono najvažnije:
Riječ – to smo mi…

 

Tihomir Mraović

Kategorije : Knjige
Oznake :