SEPARACIJSKA ANKSIOZNOST

000001 23/07/2021 No Comments

Živjeti s psom znači da imate nekoga tko se nikada ne umara od vašeg društva. Psi su poput nas vrlo društvena bića. Uvijek im je drago vidjeti vas kako ulazite kroz vrata, bez obzira jeste li odsutni sat vremena ili dugi radni dan. Većina pasa odlučila bi provesti većinu svog vremena u našem društvu. No,u kojem trenutku se želje vašeg psa, da bude s vama, pretvore u problem? O tjeskobi zbog razdvajanja se podosta raspravljalo zadnjih desetljeća no, u posljednje vrijeme ovo je postala vruća tema u znanstvenim krugovima i vlasnicima pasa zbog globalne pandemije koja je promijenila naše svakodnevne živote, te s toga mnogi stručnjaci i vlasnici pasa navode mogućnost povećanja stopa tjeskobe zbog razdvajanja kada se opet nastave normalni rasporedi.

U ovoj temi ćemo govoriti o složenom pitanju anksioznosti razdvajanja i dati neke stručne savjete o tome kako prepoznati, spriječiti ovo stanje.

Što je separacijska anksioznost ili tjeskoba razdvajanja?

Anksiznost pri razdvajanju uobičajena je pseća nevolja, procijenjuje se da 13 do 18% pasa pokazuje znakove ovog stanja. Anksiznost zbog razdvajanja je ozbiljna nevolja kada je pas odvojen od vlasnika ili ostavljen sam, te je to problem koji i ljudima i psima nanosi mnogo patnje jer se može očitovati u nizu uznemirujućih ponašanja, teško se liječi i može izazvati stres i krivnju vlasnika.

Anksioznost odvajanja pasa stresna je reakcija ukorijenjena u instinktu psa ili šteneta da „ostane u čoporu“. Problem se intezivira kada pas ne može vidjeti svog vlasnika. Frustracija i nevolja aktiviraju osjećaj izgubljenosti ili zarobljenosti, bez obzira što je pas ili štene siguran u svojoj kući.

Znakovi separacijske anksioznosti

Mnogi psi postaju tužni, rezignirani dok vas gledaju kako uzimate ključeve i izlazite kroz vrata. Prvih 15 minuta nakon vašeg izlaska je obično najgore. Mogu pokazivati sve fiziološke znakove straha, dahtanje, ubrzano disanje, ubrzan rad srca, slinjenje, cviljenje, obavljanje nužde u stanu, lajanje, struganje po vratima, zalijetanje u vrata i slično.  Nakon ovog mahnitog razdoblja, pas kada se primiri često će žvakati namještaj, neke predmete koji imaju miris po vama i obično će se sklupčati u sažvakanim komadićima i tako stvara „barijeru“ vašeg mirisa. Po povratku možete ih naći sa zaslinjenom dlakom zbog dahtanja ili pretjeranog pijenja zbog stresa. Kad ste kod kuće, vaš pas će vas slijediti kamo god krenuli u kući.

informationcroatia

U istraživanjima ponašanja povezanih s anksioznošću zbog razdvajanja, 71% pasa uništavalo je stvari po kući, pretjerano se glasalo 61% i obavljalo nuždu 28% pasa.

Uzroci tjeskobe zbog razdvajanja

Iako nije definitivno poznato što uzrokuje tjeskobu, ali neki čimbenici mogu biti potencijalni okidači. Učestala preseljenja, smrt ili odlazak člana obitelji, neki traumatični događaj, pa čak i genetska predispozicija. Štenci imaju blisku povezanost sa svojom majkom, braćom i sestrama i često ta veza neprimjetno prelazi u vezu sa svojim novim vlasnicima, ali ponekad ta „besprijekorna tranzicija ne postoji“.

Kako pomoći svom novom psu ili štenetu da se navikne da ostane sam?

Upravljajte svojim cjelokupnim odnosom sa svojim psom – tjeskoba zbog razdvajanja može biti manifestacija većeg problema koji se događa u odnosu psa i čovjeka, a nažalost, vlasnici kućnih ljubimaca mogu nesvjesno uzrokovati neke od tih problema.

Ključno je trenirati vašeg psa da bude nezavisan tijekom sati kojih ste zajedno. Kada se psu pruži neograničen pristup vašoj pažnji, maženjima, trljanju po trbuhu, razgovoru kao s malim djetetom, on može postati ovisan o tim vrstama nagrada od svog vlasnika. Kad se te stvari iznenada uklone, jer je čovjek napustio sobu ili kuću- osobito na duže vrijeme, pas tada ne prepoznaje tu situaciju i ne zna da mora ostati miran i pričekati da se situacija vrati u prijašnje stanje. Morate postavljati granice u svakodnevnom životu i stvarati trenutke kao da ste razvojeni, dok ste još kod kuće. Vlasnici također moraju biti vrlo oprezni u nagrađivanju svojih pasa. Psi se ponašaju po vrlo jednostavnim obrascima na primjer, ako vaš pas laje neprekidno, cvili, a vaš odgovor na to je maženje ili počnete koristiti nježan dječji govor, ustvari nagrađujete to ponašanje. Nikad ne smijete kažnjavati psa zbog uništavanja u kući zbog njegove tjeskobe, jer će ga to učiniti još strašljivijim.

Počnite s malim odvajanjima

Ako vaš pas snažno regira na vaš odlazak, počnite s radnjama koje signaliziraju vaš odlazak iz kuće, poput obuvanja cipela, a zatim se družite kod kuće. Učinite to više puta kako biste pokušali ukloniti tu negativnu početnu povezanost s odlaskom.

Trening osposobljavanja psa da sjedi i ostaje na mjestu dok se vi postupno udaljavate ili neka legnu i čekaju kada se vi udaljavate i ostanu u tom položaju, dok vam nisu na oku, te ih nagradite kad se vratite. Psi i štenci s ovim treningom moraju naučiti sami sebe umirivati kad su odvojeni od svojih vlasnika. Krenite s kraćim odvajanjima do dužih vremenskih intervala.

Kad odete i isto tako kad se vratite, nemojte od toga praviti veliku stvar. Koliko god bude teško pretvarati se da niste presretni što vidite svoje štene, cilj je izbjeći prekomjerno poklanjanje pažnje tom momentu. Neka vam pozdravi budu prijateljski, skromni i predvidljivi. Želi se osnažiti ideja da vaši odlasci i dolasci nisu razlog za povećanu količinu energije i emocija.

Ako vaš pas pokaže bilo kakav znak zabrinutosti, odmaknite se nekoliko koraka unatrag i vratite se na početno mjesto ugode vašeg ljubimca.

Postepeno produljujte vrijeme kada ostavljate svog psa u kući samog.

Ako vaš pas pokaže zabrinutost na zveckanje ključeva, oblačenje kaputa, cipela, morat ćete provesti neko vrijeme desenzibilizirajući svog psa na te zvukove. To možete učiniti tako što ćete tjekom dana redovito ponavljati te situacje, da se privikne na te zvukove i da vas vidi kako izvodite te radnje, a da pritom ne napuštate kuću.

Za štence vrlo često se koristi trening s košarom ili ležajem koji ste mu namijenili. Ležaj psu pruža sigurno i udobno mjesto za opuštanje kada ste zaposleni ili odsutni. Obuka počinje od dana kada štene s vama dođe prvi put kući. Ležaj treba koristiti kao utočište, a ne kao kaznu. Cilj je da se pas udobno smjesti, ima svoje utočište i ne leži na vlasniku 24 sata dnevno jer kad zna samo za život u kojem leži na vlasniku, izlažemo ga velikom riziku od stvaranja tjeskobe zbog razdvajanja.

Može li se spriječiti separacijska anksioznost?

Nije uvijek moguće u potpunosti spriječiti da se vaš pas osjeća tjeskobno kad izađete iz kuće, no postoje načini kako pomoći psu da se osjeća sigurno i smireno kada morate izaći.

Postavite granice, organizirajte dan u dvije kategorije, interakcija i neinterakcija. To znači, birajte vrijeme kad vaš pas ide u šetnju, vrijeme za igru, hranjenje, maženje, vrijeme treninga, vrijeme odmora, neovisno o vama kao vlasniku. Time se stječe rutina i povjerenje u vas kao vlasnika.

Za štence je važno da u ranoj životnoj fazi dožive nisku razinu inteziteta od svojih vlasnika i postepeno im produljujte taj period, u protivnom, mogu biti vrlo uznemireni i šokirani kad ostanu sami kod kuće, što može aktivirati ovo ponašanje te trening s ležajem uvelike pomaže u stvaranju sigurne zone.

Zašto kazna ne pomaže?

Vlasnici budu ljuti ili razočarani kad se vrate kući a zateknu nered u kući, štetu i iznervirane susjede. Osjetivši da je vlasnik uzrujan i uznemiren zbog njih, mnogi psi će pokazati takozvano smirujuće ponašanje, uši im mogu biti ispružene, tijelo se spusti, rep podvije.

Takvo ponašanje pogrešno se tumači kao krivnja, a neki vlasnici vjeruju da pas zna da je ono što je učinio pogrešno. Psi koji izgledaju krivi, ne rade ništa drugo nego odgovaraju na razočaranje, uzrujanost, bijes, a to je njihov način da ublaže napetost kao odgovor na osjećaj prijetnje. Svaka kazna izrečena po povratku kući neće pomoći u zaustavljanju problema, psi povezuju kaznu s onim što rade u tom trenutku. Nije da se ne mogu sjetiti što se dogodilo, jednostavno neće moći uspostaviti vezu između kazne i nečega što su učinili prije nekoliko sati.
Kazna nije samo beskorisna, već će vjerojatno i pogoršati problem. Osim što će biti zabrinuti kod odlaska, pas će biti zabrinut i zbog povratka vlasnika, što može samo pogoršati postojeće probleme.

Tamo gdje ima vremena za angažiranje i puštanje vašeg psa u vaš prostor, kao i za vježbanje razdvajanja, to je zaista dobra stvar. Budući da uzrok tjeskobe nije u potpunosti razjašnjen, nije moguće u potpunosti preporučiti mjere koje će riješiti problem, ali postoje načini za povećanje sigurnosti vašeg psa u samoći te stvaranju snažne veze vas i vašeg psa.

 

Tim specijalističkih veterinarskih ambulanti Marković

www.markovic.hr