SREDNJOVJEKOVNI I SUVREMENI PAKAO

000001 14.07.2019. No Comments

SREDNJOVJEKOVNI I SUVREMENI PAKAO

Danas se, s obzirom na okolnosti u kojima se zbog pandemije korona virusa te svih problema koje je taj virus prouzročio, često zna čuti riječ ,,pakao”.

Ako jedan virus unese toliku pomutnju i paralizira praktički normalan tijek životnih, svakodnevnih procesa, čovjek koji se našao u potpuno novim okolnostima življenja opterećen strahom i zabrinut za budućnost s pravom pomišlja na pakao. Pomišlja na paklensku stranu življenja koju mu je uz sav fascinantni napredak znanosti,
uz ambiciju da zavlada prirodom i svijetom, jedan virus, o kojemu se malo zna, ugrozio funkcioniranje tog i takvog svijeta. Zato me spominjanje pakla podsjetilo na moje bavljenje Danteovim ,,Paklom” iz pjesnikove ,,Božanstvene komedije”. Kakve veze ima srednjovjekovni inferno s novovjekovnim suvremenim paklom. Ne samo zbog aktualnog problema sa spomenutim virusom, nego općenito, kada se pogleda panorama povijesnih događaja tragičnog čovjekovog puta, onda je suvremenu povijest obilježila, kultura smrti”, kako je jednom izjavio papa Ivan Pavao II, Karol Wojtila, pjesnik i dramski pisac.

Ratovi, logori, epidemije, droga, otuđenost, terorizam… Želio sam se u tom ciklusu radova naslovljenom ,,Omaggio a Dante” (nastalim od 1989. – 2000.) usredotočiti na ljudsko tijelo, na njegovu metamorfoznu anatomiju. Danteove poetske slike bili su snažni poticaji da se u mojim kompozicijama transponira barem dio tih snažnih impresija što ih je na mene ostavljala uzbudljiva infernalna stvarnost pjesnikovog veličanstvenog djela. Tako ljudsko tijelo postaje izrazom pakla. Ono je istodobno tijelo pakla i paklensko tijelo. U tim se oblicima i izrazima čovjekovog korpusa istovremeno naznačuje i nestaje humanistička dimenzija ljuske individue.

Tako slike spomenutog ciklusa inspirirane Danteovim ,, Paklom” postaju suvremeni odrazi, u kojima se, ne bez simbolike, zrcali naše vrijeme. Zato se infernalni svijet srednjovjekovne fantazije pretapa u prizore otuđenih tijela, kao prikaz naličja oslobođene moderne svijesti. Egzistencijalno iskustvo modernog čovjeka postaje pakao ovoga svijeta.

Jedan lik iz Wildove priče odbija ići u pakao jer je, kako kaže, cijeli svoj život proveo u paklu. J.P. Sartre pak vjeruje da su pakao drugi. Onaj koji vidi pakao u drugima i sam je u paklu. Reklo bi se da pakao oduvijek postoji, samo se mijanjaju povijesni dekori i sredstva egzekucije. Slike spomenutog ciklusa odražavaju onaj unutarnji pokret mračne energije jednog apsurdnog vremena. Ciklus ,,Omaggio a Dante” je svojevrsni transfer između Danteovog srednjovjekovlja i našeg novovjekovnog pakla.

 

Dimitrije Popović

Kategorije : Umjetnost
Oznake :