ŠTO ĆEMO S DUBROVNIKOM?

000001 10.07.2019. No Comments

ŠTO ĆEMO S DUBROVNIKOM?

Dok gledamo slike polupraznog Dubrovnika u špici hrvatske turističke sezone, na pamet mi pada jedna anegdota sa Straduna od prije nekoliko godina. Naime, grupa američkih turista iskrcala se s kruzera kako bi se upoznala s tim popularnim gradom. Nakon, uvodnog izlaganja turističkog vodiča o znamenitostima tog bisera Mediterana, javlja se jedna turistkinja, inače velika ljubiteljica Igre prijestolja, s pitanjem: „Oprostite, a šta niste vi ove zidine izgradili za potrebe snimanja serijala?“.

Iako je Dubrovnik zahvaljujući produkciji Igre prijestolja dobio dodatnu globalnu pozornost i popularnost, čini se da nije dovoljno iskoristio priliku koja mu se pružila. Umjesto da pozornost zbog snimanja filmova i serija iskoristimo za pričanje globalne priče o dubrovačkoj baštini i povijesti, događa nam se da ovaj jedinstveni spomenik pod zaštitom UNESCO-a u percepciji masa bude tek filmska kulisa. Dapače, loše kreirana i nekontrolirana promocija može nanijeti štetu identitetu Dubrovnika, koji bi umjesto bisera Mediterana sa sjajnom porukom o održivosti i procvatu na povijesnoj vjetrometini te očuvanju slobode, mogao postati tek fikcija. Jasno, treba imati u vidu kako jakom brendu ne mogu naškoditi nikakve filmske konotacije, ali brendu koji još nije učvršćen i u svijetu nisu prepoznatljivi svi njegovi aduti, može se dogoditi da kopija zasjeni original. Zato bi trebalo strateški i koordinirano upravljati svim segmentima te promocije.

S druge strane, u seriji Dubrovnik glumi fiktivni grad pa su potrebni dodatni napori da se gledatelje serijala podsjeti na stvarne lokacije. Uz to preostaje u budućnosti izboriti se da Dubrovnik, osim lokacije snimanja postane i tema svjetskih i domaćih filmskih produkcija, kako bi promocija putem filma bila izravna i potpuna. S druge strane, iako je Dubrovnik redovito domaćin značajnim inozemnim gostima te organizira značajne manifestacije, izuzmemo li Dubrovačke ljetne igre i Festu Svetog Vlaha, kao prepoznatljive brendove među manifestacijama (ali bez značajnijeg globalnog dosega), možemo zaključiti kako nema dovoljno događanja koja bi privlačila pozornost svjetskih medija i javnosti te zahvaljujući kojima bi postao još prepoznatljiviji. Međutim, pri kreiranju takvih događaja itekako treba voditi računa da se događaji uklope u identitet Dubrovnika, odnosno da utrka za pozornošću ili zaradom po svaku cijenu, ne oduzme Dubrovniku dio jedinstvene aureole koju je uspio očuvati kroz povijest. Također mudro upravljanje brendom Dubrovnika može donijeti mnogobrojne prednosti i cijeloj županiji, koja svojim posebnostima može biti komplementarni nadomjestak ponudi grada.

Zbog toga treba ozbiljnije pristupiti procesu brendiranja Dubrovnika i okolice, kao strateškom procesu kontinuiranog upravljanja identitetom i imidžom, koji će očuvati i njegovati bogatu baštinu, tradiciju i posebnosti te razvijati destinaciju kako bi, po uzoru na slična iskustva u svijetu, postala novi magnet za svjetske medije, turiste i posjetitelje. Dubrovnik mora postati destinacija koja neće samo ljubomorno čuvati svoje povijesno nasljeđe i pozivati se na mudre pretke, već koja će i u budućnosti na dobroj tradiciji stvarati nove vrijednosti za svoje građane, posjetitelje, Hrvatsku i Europu.

Što bi druge države i narodi dali da su na svome tlu imali jednu Dubrovačku Republiku i kako bi je tek iskoristili za vlastitu promociju i pozicioniranje u svijetu!? – logično je pitanje koje će vam pasti na pamet dok iščitavate dubrovačku povijest i njezine kuriozitete. Ta je mala državica stoljećima uspijevala očuvati svoju slobodu i neovisnost na vjetrometini geopolitičkih interesa velikih sila. Dok su drugi u Europi ratovali i nestajali s političke scene, Republika je napredovala i bogatila se, razvijala je gospodarstvo, kulturu i znanost te odgajala velikane svjetskog duha.

Stvorila je vještu diplomaciju i utjecajnu špijunsku mrežu, koje su vukle za nos daleko veće države i čiji su nam učinci i danas nedostižni. Imali su najmanju ratnu i najveću trgovačku flotu na Mediteranu. Njezina je trgovačka mornarica po snazi bila treća u svijetu, a među rijetkima su trgovali i s Istokom i sa Zapadom. Zahvaljujući vještom posredovanju i trgovini stvorili su blagostanje koje su vješto skrivali pred nezvanim gostima. Imali su jedinstven način vladanja. Statut su objavili daleke 1270. godine, kao temelj pravnog poretka, oslanjajući se na samosvojnost i tradiciju. Uspjeli su iskorijeniti korupciju i nepotizam, stvoriti političko uređenje koje je jamčilo pravednost u društvu (Govorili su da pravda rađa slogu i njeguje mir i da je Dubrovnik utvrđen zakonima kao i zidinama!). Izgradili su monumentalne kamene zidine (jedno vrijeme svatko tko je dolazio u grad morao je sa sobom donijeti kamen primjerene veličine), koje danas predstavljaju jednu od najpoznatijih europskih kulturnih atrakcija. Još u srednjem vijeku imali su kanalizaciju (1296.), prvi su uveli karantenu za putnike (1377.), ukinuli su ropstvo i prijevoz robova daleke 1416., čak 400 godina prije Engleske. Među prvima su priznali neovisnost Sjedinjenih Američkih Država (1783.). Objavili su prvi europski priručnik o trgovini i knjigovodstvu (Benedikt Kotruljević, 1458.). Dubrovački pomorski zakon o osiguranju (1568.) najstariji je u svijetu. Otvorili su prvo sirotište u Europi (1432.). Njihova ljekarna Male braće treća je po starosti u Europi (1317.), ali radi kontinuirano do danas. Godine 1590. otvorili su jedinstvene podzemne silose isklesane u kamenu živcu (Rupe), u koje su se mogle pohraniti zalihe žita potrebne stanovnicima za punu godinu dana. Standardi koje su Dubrovčani postigli u kvaliteti življenja bili su nepoznati ostatku Europe još stoljećima.

Primjerice, kako bi osigurali vodu za piće, izgradili su 1438. jedinstveni vodovod, dug gotovo 12 kilometara, koji je završavao spektakularnim fontanama u središtu grada, nazvanim po graditelju Onofriju iz Napulja. I danas je nepojmljivo da je visinska razlika cijele kamene trase vodovoda samo 20 metara. U mnogočemu su bili prvi i posebni… Nisu tražili rješenja u Europi, već su ih sami kreirali i nametali trendove ostatku kontinenta.

Iako je Dubrovnik najpoznatiji hrvatski grad i ujedno najveći turistički brend u ovom dijelu Europe, činjenica je da mi sami, a onda i svijet, premalo znamo o važnosti Dubrovačke Republike i njezinoj povijesti, iako ona i danas predstavlja neiscrpnu inspiraciju zakonodavcima, diplomatima, trgovcima, umjetnicima, pomorcima i obavještajcima diljem svijeta. Dubrovnik nisu samo zidine koje svakog ljeta obiđu milijuni stranih turista. Njegova priča, ako se ispriča na pravi način, može postati najbolji hrvatski izvozni proizvod i svjedočanstvo kako smo stoljećima prednjačili pred ostatkom Europe u mnogim područjima.

 

dr.sc. Božo Skoko

www.bozoskoko.com
https://www.facebook.com/bozo.skoko.5

Kategorije : Knjige
Oznake :