ŠTO JE DANSKI HYGGE U USPOREDBI S HRVATSKIM ISPIJANJEM KAVE…

000001 10.08.2019. No Comments

ŠTO JE DANSKI HYGGE U USPOREDBI S HRVATSKIM ISPIJANJEM KAVE…

Nedavno je sarajevski portal Media Marketing napravio anketu među ljudima iz komunikacijske industrije u regiji s pitanjem – što ćete prvo učiniti kad prođe ova kriza? Odgovarajući na zamolbu starog prijatelja, velikog marketinškog gurua Ekrema Dupanovića napisah: “Otići ću s prijateljima i kolegama iz agencije i s fakulteta na jednu duuugu kavu, na neku lijepu osunčanu terasu. Onako bez cilja lutat ću Zagrebom, šetati ulicama, trgovima, parkovima, susretati i pozdravljati ljude… te navratiti na bilo koji event koji se bude održavao. Potom ću s obitelji pobjeći negdje prema jugu, u Istru, Dalmaciju ili Hercegovinu, te u međuvremenu rezervirati neko dalje putovanje, jer su mi putovanja oduvijek bila simbol slobode.“.

Iako se moglo očekivati da će biti kojekakvih želja i očekivanja, većina odgovora mojih kolega bila je slična. Ljudi su željni običnih, svakodnevnih, malih stvari, koje čine naš način života: otići na kavu, na terasi kafića čitati novine, okupiti prijatelje na tulumu, družiti se bez fizičke distance…

Normalna, obična kava u omiljenom kafiću bila je jedna od najčešćih želja. A kako i ne bi kad je taj ritual postao ključnim začinom hrvatskog načina života, koji se sve češće pojavljuje i u stranim turističkim vodičima kad su u pitanju posebnosti hrvatskih destinacija. A način života posljednjih je godina, pored kulture, znamenitosti i proizvoda neke zemlje, postao brend koji se itekako „prodaje“. Danci su od svog načina života, popularnog Hygge napravili pravi brend, baš kao i Šveđani sa svojim Lagom, iako se mnogi od nas ne bi mijenjali kad je u pitanju način uživanja u životu.

Hrvati znaju spojiti ugodno i korisno, znaju uživati u svakom trenutku, a osobito u dugotrajnim ispijanjima kave na ugodnim terasama i pomno dizajniranim kafićima, uz ugodno ćaskanje s prijateljima. Ta njihova opčinjenost razgovorima, pa čak i poslovnim dogovorima uz kavu mnogim strancima sve više postaje privlačna asocijacija na Hrvatsku, ali i svojevrsna terapija od stresa. Hrvati u tome ne vide ništa posebno. Dapače, to sami sebi tumače kao neku vrstu svakodnevne obveze. „Iskočiti“ iz ureda na kavu sasvim je normalno jer ovdje uz kavu padaju poslovni dogovori, rješavaju se važni društveni problemi ili se jednostavno ogovara kolege s posla. Prema nekim istraživanjima Hrvati u kafićima provedu oko pet sati tjedno. Čak 80% Hrvata iznad 15 godina svakodnevno pije kavu. Mnogima u domovima započinje dan s mirisom tople kave, a kava je najčešće i povod za popodnevno okupljanje obitelji, susjeda ili prijatelja. Samo u Zagrebu postoji više od 4.000 mjesta za ispijanje kave. Riječ je o vrhunskim i razvikanim, ali i običnim kvartovskim kafićima. Mnogi se vezuju uz svoja omiljena mjesta za ispijanje kave, ovisno o baristima koji im pripremaju taj topli napitak, ambijentu ili blizini. Vlasnici kafića jako puno ulažu u njihov izgled, dizajn, posebnost, pa ih je većina jako ugodno mjesto za boravak.

Mnogim zapadnjacima ispijanje kave na hrvatski način je neponovljivo iskustvo iz nekoliko razloga. Najprije – nema žurbe, kava se ispija dugo i lagano, a konobari će vas poslužiti (za razliku od američkih kafića). Najčešće se piju espresso, macchiato i cappuccino, ali ovdje možete kušati još barem pet izvedenica kave. Popularna hrvatska kava s toplim mlijekom prilično se razlikuje od talijanskog cappuccina, jer Hrvati vole kremasti napitak s manje pjene. Ne morate čekati na šanku i nositi vruću kavu u ruci šećući gradom. U svakom kafiću će vas konobari ljubazno uslužiti (za razliku od primjerice američkih kafića) i uopće se neće ljutiti ako ni nakon sat vremena ne naručite neko skuplje piće. A ispijati kavu na terasama hrvatskih gradova svojevrsni je društveni ritual, jer tada šetnice i trgovi postaju pozornice.

A kad smo kod specifičnosti hrvatskog načina života, mora se priznati da su Hrvati prilično druželjubivi, uvijek nađu vremena za druge, znaju uživati u trenutku i veseliti se sitnim životnim radostima. Vole kuhati i spremati večere i druženja za obitelj i prijatelje doma. Uživaju u kvalitetnoj hrani i vole uzgajati vlastite vrtove kako bi jeli organsko. Koliko su Hrvatima važne kvalitetne namirnice možda najbolje svjedoči kultni status tržnica u svakom hrvatskom mjestu. Tako je najpoznatija zagrebačka tržnica Dolac jedinstveni simbol hrvatskog glavnog grada, popularni „trbuh Grada“, kako ga Zagrepčani od milja zovu.

Za većinu gostiju Hrvatska djeluje anti-stresno, čak i kad je u pitanju poslovna užurbanost jer znaju spojiti ugodno s korisnim, a nerijetko ovdje čujemo i tradicionalne uzrečice poput onih „Pomalo!“, „Vrag je žurbu (prišu) stvorio!“ i „Polako, pa će biti brzo!“. Vrlo često ćete vidjeti ljude kako satima u hladovini stoljetnih hrastova i borova igraju balote ili neke druge društvene igre. A kad krenu duge zimske noći uz more, rado ih provode u konobama uz pršut, sir, vino i slane inćune, igrajući karata i razgovarajući o dogodovštinama. U dobrom dijelu Hrvatske vrata se uopće ne zaključavaju, visoka je razina povjerenja prema svakom gostu, a sasvim je normalno da hrvatske obitelji otvore svoj dom i ugoste potpunog stranca, bez ikakvih očekivanja ili naknade. To je jednostavno dio kulture i pristojnosti.

Tradicionalni način života obilježen je ponajprije zajedništvom i raznolikošću, koje se ogledaju u običajima, obrtima i folkloru, ali i u gastronomskim navikama, obilježenima ponajprije regionalnim osobitostima, koje su kao dio turističke ponude sve dostupnije i inozemnim gostima. Spomenuto zajedništvo očituje se i u sportu i rekreaciji – popularnim načinima provođenja slobodnoga vremena. Kao iznimno sigurna zemlja poželjno je mjesto za podizanje obitelji i bezbrižan život, a u prilog tome idu i prilično kvalitetno i besplatno obrazovanje te zdravstvena skrb.

Ovdje je sastavni dio života pjesma, odnosno glazba. Hrvati uz pjesmu se i raduju, i tuguju. Na sjeveroistoku zemlje, u Slavoniji, život je nezamisliv bez popularne tamburice, tradicionalnog žičanog instrumenta. A u Dalmaciji svoje emocije i ljubav pretaču u klapsku pjesmu. „Slušajući dalmatinske klape, shvatio sam da Hrvati imaju dušu koju bi trebalo pokazati svijetu“, rekao je svojedobno Paulo Coelho. Pjeva se o suočavanju sa teškim povijesnim izazovima, ali i o svakodnevici, ljubavi, ljepoti podneblja. U Slavoniji su inspiracija nepregledna žitna polja, bogat urod i sitne životne radosti. U Dalmaciji je to prekrasan krajolik, morska prostranstva, otoci i brodovi… Emocije su pretočene u skladbe koje izvodi grupa prijatelja, a gotovo svako malo mjesto ima svoju profesionalnu klapu. E još kad bismo postali svjesni našeg načina života te ga lijepo čuvali, promovirali i brendirali po uzoru na Dance i Šveđane, gdje bi nam bio kraj… Ili ipak da naše male tajne dobrog načina života sačuvamo za sebe i one koji nam dolaze u goste!?

 

dr.sc. Božo Skoko

www.bozoskoko.com
https://www.facebook.com/bozo.skoko.5

Oznake :