ŠTO ZNAMO O DJEČJIM EMOCIJAMA?

000001 27.03.2021. No Comments

ŠTO ZNAMO O DJEČJIM EMOCIJAMA?

Roditelji imaju najvažniju ulogu u razumijevanju emocija kod djece, kao i upoznavanju djece sa složenijim emocijama. Djetetu treba dopustiti da vidi sve emocije kod roditelja, ne treba ga štititi od neugodnih emocija.

Iako je roditelju teško dopustiti da ga dijete vidi kako plače, važno je djetetu pokazati kako je u redu ponekad biti tužan. Tako bi djetetu pokazali koji je primjeren način izražavanja određenih emocija, kako ugodnih tako i neugodnih.

Djeca pokazuju svoje emocije od rođenja te ih uče prepoznati u interakciji s drugima, kako ih kontrolirati i imenovati. Prema nekim istraživanjima, djeca predškolske dobi najprije prepoznaju emociju tuge, radosti i ljutnje. Krajem druge godine života, djeca mogu razumjeti složenije emocionalne procese, kao što je empatija, a nakon usvajanja određenih normi ponašanja mogu razviti složenije emocije poput ponosa, krivnje, srama, zbunjenosti ili prkosa. Oni koji razviju sposobnost razumijevanja svojih i tuđih emocija imaju bolje samopouzdanje i uspjeh u školi.

Emocije odraslih i djece bitno se razlikuju, prvenstveno po tome što su dječje emocije jednostavne, spontane, nisu suzdržane i prati ih određena ekspresija tijela i lica. Uzrastom i odgojem djece, dolazi do promjena, pa tako i emocije gube svoju nediferenciranost te ekspresija lica poprima vlastiti način izražavanja. Emocije djece su kratkotrajne, traju svega nekoliko minuta i iznenada nestaju.

Nadalje, dječje emocije su snažne i ne postoji gradacija emocija bez obzira na situaciju u kojoj se dijete našlo. To naročito važi za ljutnju, strah i radost. Emocije kod djece se izražavaju punim intenzitetom (dijete u ljutnji plače, vrišti, baca se na pod, udara rukama i nogama, ponekad i grize). Dječje emocije su nestabilne, oni lako i brzo prelaze iz ugodne u neugodnu emociju i obrnuto. Dječje emocije uvijek prati ekspresija tijela i lica. Iako modelom roditelja, prijatelja i okoline djeca usvajaju načine izražavanja i kontrole emocija, često reagiraju pokretima ruku, gestama, mimikom, nemirom ili ushitom.

Pod utjecajem okoline i odgoja djeca kontroliraju svoje emocionalne reakcije, koje ovise o djetetovom doživljaju i iskustvu. U istim situacijama svako dijete može reagirati na drukčiji način.

Dječje emocije često su pod utjecajem umora, ono tad postaje svadljivo, razdraženo i plačljivo. Nebitan je uzrok umora (nedostatak sna, veliko uzbuđenje, previše igre). S obzirom na to da su roditelji prvi i primarni djetetovi modeli učenja, važno je da od rođenja uče dijete kako prepoznati svoje emocije i izraziti ih na prihvatljiv način.

Ono najvažnije što roditelj mora djetetu prenijeti je da s vama može otvoreno razgovarati o svojim emocijama.

 

Mr. spec. Žana Pavlović

https://www.facebook.com/zana.pavlovic.3

 

Oznake :