STRAHOVI SU DIO ODRASTANJA

000001 26/06/2020 No Comments

Strahovi su dio odrastanja. Strah je prirodan. Ako ga ima previše, tada nas može blokirati i sputavati u svakodnevnom funkcioniranju. Strah nam može praviti ozbiljne probleme, kako odraslima tako i djeci.
Za njega niste krivi vi, a ni dijete. Strah nas čuva. Bojimo se onoga što nas može povrijediti, ozlijediti, onoga što nam je nepoznato i opasno. Strah je jedna od osnovnih emocija. Dječji strah nije dugog vijeka. Obično slijedi kratko razdoblje u kojem dijete neodoljivo privlači ono čega se boji ili je posljedica neke od traumatskih situacija. Veliki dio strahova dijete uči oponašajući odrasle ili djecu (strah od grmljavine, psa, kukca).

Što izaziva strah?

Stvarne opasnosti (požar, jureći automobili) izazivaju stvarne strahove. Strahovi kod djece su često posljedica neshvaćanja i nerazumijevanja događaja i pojava koje se opažaju kao opasne ili prijeteće (mrak).
Kako izražavamo strah? Strah se izražava na tjelesnom planu (ubrzan rad srca, nepravilno disanje, pojačano znojenje, širenje zjenica, povišen krvni tlak), doživljajnom (svjesni smo svog unutrašnjeg stanja, grčeva u trbuhu, lupanja srca…) te na planu ponašanja (reagiramo prestrašenim izrazom lica i bljedilom, visokim glasom, napetošću svih mišića).

informationcroatia.com

Postoje strahovi koji su uobičajeni, zovemo ih i razvojnim strahovima koji prate uobičajeni razvoj djeteta. U prvoj godini javlja se strah od odvajanja, nepoznatih osoba, novih prostora. U drugoj godini djetetova života javlja se strah od jakih zvukova (grmljavine, usisavača), velikih objekata (kamiona), od odvajanja, divljih životinja. U trećoj godini, dijete ima strah od ružnih lica, maski, mraka, životinja, policajaca, lopova dok u četvrtoj godini pojavljuju se strahovi od jakih zvukova (sirena vatrogasaca) i divljih životinja. Početkom pete godine, dijete može razviti strah od ozljeđivanja, pada, psa, mraka, da se mama neće vratiti kući i sličnog. U pravoj predškolskoj dobi koju nazivamo „strašljivom“ pojavljuje se strah od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, strah od zvukova (na primjer ptica), od vatre, vode, groma, od samoće (spavati sam u sobi, biti sam u sobi), strah da će se mami nešto dogoditi, da bi mogla umrijeti, strah od posjekotine i krvi.

Pojedina djeca nakon teških iskustava i trauma razviju i generalizirani strah (potres, požar, ozbiljniji obiteljski problemi, razvod roditelja). Sve što dijete podsjeća na traumu (miris dima, lupanje vrata, povišeni ton) može izazvati snažan strah. Dijete loše spava, razdražljivo je, stalno očekuje opasnost. Kod djece može doći i do fobija, ne mora se jasno znati uzrok straha (od psa, mraka, kukaca, gmazova). Dijete na razne načine izbjegava situacije straha, a ponekad i pretjeranom hrabrošću. Takvo dijete može pokazivati opće simptome kao ovisnost, nesigurnost, depresivnost. Objekt fobije izaziva lupanje srca, znojenje, drhtanje, prestrašen ukočen pogled.

Anksioznost kod djece nastaje postupno. Dijete postaje ovisno, nesigurno, nema samopouzdanja, traži potvrdu za ono što radi, odbija zadatke za koje misli da ih ne može ispuniti („Ja ne bih“). Anksioznost obično prate znojni dlanovi, a česte su enureze (nekontrolirana mokrenja) i noćne more. Umiruje ga sisanje prsta, grickanje noktiju, prijelazni objekti i rituali.

Pomozite djetetu da upozna, približi se i prihvati svoj strah. Što su djeca mlađa sve više se oslanjaju na neverbalne poruke (maženje, grljenje, zaštita). Najbolja prevencija je emocionalna toplina roditelja, djetetova sigurnost i samopouzdanje.

 

Mr. spec. Žana Pavlović

https://www.facebook.com/zana.pavlovic.3