SVE MASKE SU PALE ILI MOŽDA NISU?

000001 21.10.2020. No Comments

SVE MASKE SU PALE ILI MOŽDA NISU?

U narodu postoji uzrečica: maske su pale. Danas očito ta uzrečica ne vrijedi. Maske su danas nužnost i spašavaju donekle stvar.

Maske nisu ništa novo u ljudskoj civilizaciji. Prvotno su imale praktičnu svrhu, recimo u lovu kao maskirni element ili u zastrašivanju neprijatelja, kada su plemena ratovala jedni pored drugih (misli se na vrijeme kada su ljudi još bili organizirani u plemena). Kasnije je maska dobila simboličku funkciju, magijsku funkciju, a u raznim religijskim ceremonijama omogućavala je bolju komunikaciju sa onostranim. Jedna od definiciji kaže kako je maska služila i kao zaštita pri kultnim susretom sa božanstvom, pa i za (prizivanje), prikazivanje božanstva.

Vremenom upotreba maski se proširila i u kulturnom djelovanju, kada su se ljudi malo po malo civilizirali, pa su imali vremena i za kulturu, ne samo za ratovanje. A primjena maski bila je poznata naročito u kazalištu, u staroj grčkoj i slično. Tu maska više nije imala magijsku funkciju, već je služila kako bi se lakše pristupilo zamjeni identiteta. Pa se može reći da glumci i nose „maske“ likova koje tumače.

U psihologiji postoji pojam maske koju navlačimo pred drugim ljudima ili pred javnosti. Želi se reći kako smo intimno drukčije osobe od onih kakvima se predstavljamo prijateljima ili javnosti. Možda i jesmo? Možda netko ima masku kada izlazi pred druge, a možda netko nema i možda je isti i pred sobom i pred svima. Ne možemo ništa generalizirati. Sve je to individualno. No specifično je da ta maska, satkana od psiholoških niti, koju navlačimo, ako je navlačimo pred javnosti, u stvari nevidljiva za sve, dok mi znamo da je imamo na licu i ona nam daje sigurnost i hrabrost da pred javnosti glumimo one osobe, koje možda intimno nismo. Ovdje se naglašava da je sve to individualno.

Recimo, pisac dok piše stavlja razne maske na lice, kako bi mogao izbrisati svoj identitet za ono vrijeme dok piše i kako bi uživljeno mogao biti druga osoba i uspješno kreirao književne likove i njihove karakteristike. Za svaki novi lik stavlja drugu masku. Normalno, sve je to figurativno, sve se to događa u njegovoj psihi. Ne stavlja on na lice stvarne maske, nego je sve to psihološki. No međutim, to „poigravanje s maskama“ omogućava mu pokretanje kreativnog procesa i nesmetan, pa i pojačan protok mašte u procesu pisanja.

Dakle, navedeni primjer iz psihologije i iz književnosti specifični je primjer „nevidljivih“ maski, dok, na primjer, stvarne maske, sa istim ili sličnim psihološkim konotacijama (potiskivanja identiteta) možemo vidjeti, recimo, na raznim karnevalima (najpoznatiji je onaj u Veneciji). A kod nas su poznate poklade, maškare, kada ljudi uz pomoć maski i oblačenja potiskuju na jedan dan ili više svoj identitet (i sve probleme koje taj identitet ima) i prepuštaju se pošalicama i bezbrižnosti, barem na kratko vrijeme.

Vjerojatno se u suštini sveg maskiranja upravo i nalazi navedeno „potiskivanje vlastitog identiteta“ jer teško je biti „jedna osoba“ cijelo vrijeme. Maskom prikrivamo naš identitet i prizivamo drugi identitet, koji nas „preuzima“ i kojeg „glumimo“. A dotle naš pravi identitet se odmara. I kada se maska skine, naš izvorni identitet je dovoljno osvježen kako bi mogao nastaviti dalje. Ponekad moramo biti netko drugi, a maska nam to najbolje omogućuje.

Ovo što se danas događa s maskama vjerojatno ili sigurno ne spada u ove psihološke kategorije nošenja maski. Ili jednim dijelom možda ipak da? No, maske su danas prvenstveno preventiva…

A kada bi nas danas posjetio neki drevni čovjek iz drevnih vremena i kada bi nas vidio na ulicama sve maskirane, i kada bi vidio da je čitav svijet maskiran, možda bi pomislio ono što je vrijedilo za njegovo vrijeme i možda bi izrekao slijedeće riječi:
„Gle, ljudi su ponovo na lica stavili maske. To može značiti samo jedno. Spremaju se susresti s nekim božanstvom. Božanstvom svijeta, božanstvom prirode. Napokon, postali su ponizni…“

To ili nešto slično izrekao bi drevni čovjek, a zatim bi otišao svojim putem.
A mi bi ostali i zamislili bi se pred njegovim riječima…

 

Tihomir Mraović

Kategorije : Knjige
Oznake :