SVE O KAVALIRCIMA

000001 14.08.2019. No Comments

SVE O KAVALIRCIMA

Njihova visočanstva kavalirci – tko ih ne bi volio?

Blagi, dragi, slatki, krotki, predivne vanjštine i karaktera za poželjeti – tako bih ja opisala pasminu kavalirski španijeli kralja Charlesa ili jednostavnije kavalirci. Upravo oni trenutno pripadaju najčešćoj pasmini u mojoj ambulanti, a i osobno ih jednostavno obožavam.

Ti mali aristokrati uistinu su plemenitog podrijetla. Smatra se da su nastali od crveno-bijelih toy spanijela koji su u 13.stoljecu doneseni u Italiju iz Kine. Popularni postaju na engleskom dvoru za vrijeme vladavine dinastije Tudor,  gdje su imali ulogu psića koji grije krilo i pravi društvo damama. I dan danas možemo ih vidjeti na brojnim slikama plemićkih i kraljevskih obitelji iz razdoblja od 13. do 19. stoljeća. Procvat doživljavaju u vrijeme vladavine kralja Charlesa I i II po kojima je pasmina i dobila ime. Svoje primjrke imale su i Mary, kraljica Škotske te kraljica Viktorija.

Prvi uzagjivač malih španijela crveno-bijele boje postao je vojvoda John Churchil u 19. stoljeću koji su dobili naziv Blenheim po istoimenoj palači u kojoj su uzgajani. Kad je sredinom 19. stoljeća započeo uzgoj pasa i izložbe došlo je do promjena u izgledu pasmine- prevladavali su psi sa kratkim njuškama, izbačenom donjom čeljusti, izbuljenim velikim očima i nisko položenim ušima, značajno drukčiji od prvotnih primjeraka. Amerikanac Roswell Eldridge došao je u Englesku i ponudio novčane nagrade uzgajivačima kako bi vratili izgled originalnih psića sa dvora. 1928. godine osnovan je uzgajivački klub i pasmina je priznata pod nazivom Cavalir king Charles španijel. Godinama je njihova popularnost rasla te danas pripadaju najomiljenijim pasminama Engleske, ostatka Europe, SAD-a, ali i Australije.

Danas postoje četiri priznate boje – blenheim (crveno bijela) i trikolor koje su najčešće, te rjeđe ruby – jednobojna crvena i black & tan.

E sad, kako ništa na ovom svijetu nije i ne može biti savršeno, tako i ovi divni psi moraju imati i neku manu. Ta mana je njihovo zdravlje. Opterećeni su velikim brojem urođenih i stečenih bolesti.

Od urođenih bolesti moram istaknuti siringomijeliju. To je izdužena cistična tvorba (sirinks) koja nastaje u leđnoj moždini, najčešće u vratnom dijelu između 4.i 6. vratnog kralješka. Nastaje kao posljedica opstrukcije protoka cerebrospinalne tekućine. Najčešće je glavni uzrok nastanka sinringomijelije Arnold – Chiarijeva malformacija -stanje u kojem je lubanja premala u odnosu na mozak pa dolazi do kaudalnog pomaka malog mozga na bazi lubanje i mogućeg nastanka hernije u leđnoj moždini. Nastaje kao posljedica opstrukcije protoka cerebrospinalne tekućine. Iako malformacija nastaje za vrijeme embrionalnog razvoja simtomi se najčešće javljaju kod odraslih pasa. Glavni simptomi su bolnost u području vrata, glave i kralježnice te abnormalno izražen svrbež vrata, ušiju, ramena ili područja grudne kosti (sternuma). Sigurna dijagnoza se postavlja CT-om ili MR-om, a liječenje je, ovisno o stupnju bolesti i starosti životinje medikamentozno ili kirurško.

Od stečenih bolesti najvažnija je bolest srčanih zalistaka – endokardioza koja se kod ove pasmine razvija u zastrašujuće visokom postotku i vrlo rano, već nakon četvrte godine života. Riječ je o degeneraciji zalistaka lijeve i/ili desne strane srca uslijed čega oni gube svoju funkciju, krv se vraća iz klijetki u pretklijetke (regurgitacija) te dolazi do posljedičnog proširenja pretklijetki i smanjenog volumena krvi koji odlazi u sistemsku cirkulaciju. Korak dalje je povratak krvi u pluća ili abdominalne vene i posljedično zatajenje srca. Prvi simptom ove neizlječive bolesti je šum na srcu koji se javlja rano, u samom početku bolesti te napominjem kako je izuzetno važno odmah kada je šum primjećen (kod veterinara prilikom rutinske auskultacije srca prilikom cijepljenja ili pregleda) napraviti kardiološki pregled. Ukoliko se na vrijeme uvede terapija životinja može još dugo i sretno živjeti. U slučajevima u kojima se dijagnoza postavi tek kada nastupi zatajenje srca prognoza je loša i preživljavanje kratko.

Nadalje, skloni su upalnim bolestima želuca i crijeva, atopičnim dermatitisima,alergijama na hranu, tvorbama na slezeni i kroničnim upalama gušterače. Iako nigdje u literaturi nisam našla objašnjenje, iz osobnog sam iskustva spoznala da ova pasmina ima povećan rizik od rekurentnih (ponavljajućih) uroinfekcija. Zbog velikih i izbuljenih očiju češće može doći do oštećenja rožnice, a duge preklopljene uši povećavaju učestalost bakterijskih i gljivičnih otitisa.

Rekavši sve ovo i dalje ističem kako obožavam ovu pasminu i tvrdim da će vlasnici uživati u njima, ali upozoravam važnost nabavke kavalira iz kvalitetnog, provjerenog legla (ne preko oglasa iz novina) te provjeru zdravstvenog stanja njegovih roditelja. Danas su moguća i genetska testiranja na određene bolesti, iako ni ona nisu garancija zdravlja.

I na kraju, moram spomenuti svog najdražeg kavalirca Vorika koji ima 13 godina i gotovo sve gore navedene bolesti, no zahvaljujući beskrajnoj ljubavi i upornosti njegove vlasnice te šaci lijekova koju svakodnevno dobiva on i danas veselo maše repićem kad me posjeti u ambulanti.

 

Iva Majetić Boško

www.vetiva.hr

Kategorije : Ljubimci
Oznake :