SVE ONO ŠTO ME JE ODUVIJEK SMETALO

000001 27.10.2019. No Comments

SVE ONO ŠTO ME JE ODUVIJEK SMETALO

(Pjesma u prozi)

Zašto ne možemo letjeti samo mahanjem vlastitih ruku? Zašto ne možemo lebdjeti samo snagom vlastitog uma?

Zašto ne možemo prolaziti glavom kroz zidove?

Zašto ne možemo pomicati predmete samo snagom vlastitih misli? Zašto ne možemo razgovarati s drugim ljudima ne otvarajući usta, samo šaljući misli iz jedne glave u drugu? Zašto smo dozvolili da naš um zakržlja u odnosu na materiju? Zašto mislimo da je materija primarna, a duh sekundaran?

Zašto se pokoravamo pravilima koja je odavno za nas netko smislio? Zašto ne smislimo nova pravila življenja koja će našim životima donositi manje stresa i napetosti?

Kada ćemo smisliti pravila življenja u kojima neće biti ratova, gladi, nepravdi, predrasuda, netrpeljivosti, apsurda i neprestanih strepnji da će se nešto loše dogoditi čitavom čovječanstvu?

Zašto mislimo da smo pametniji od drugih?

Zašto mislimo da smo bolji od drugih?

Zašto nema dovoljno ljubavi?

Zašto našim razmišljanjem stvaramo paralelne svjetove?

Zašto mislimo da smo superiorni nad životinjama?

Zašto nismo svi bogati?

Zašto smo dozvolili da nas podijele na bogate i siromašne? Na lijeve i desne? Na crne i bijele? Na prave i krive?

Zašto nam ponekad nedostaje dovoljno znanja, duha, suosjećanja, empatije?

Zašto nam nedostaje dovoljno informacija da bi pravovaljano mogli procijeniti svijet u kojem živimo?

I zašto, napokon, jednom i zauvijek…

Zašto nismo savršena bića?

Ono što smo oduvijek trebali biti.

I ono što još uvijek možemo biti…

Zašto?

 

                                                                                                                                                                        Tihomir Mraović

Kategorije : Knjige
Oznake :