SVJETILJKE

000001 06/02/2019 No Comments

Saša Ćetković galeriju je pretvorio u ulicu sa 35 fotografskih svjetiljki.

Tako je Ivana Čulić najavila moju izložbu na jednom portalu koju sam imao 2017 godine u Galeriji Modulor na zagrebačkoj Trešnjevci.

Dok sam fotografirao svjetiljke po ulicama raznih gradova više od godinu dana, fascinirala me spoznaja sveprisutnosti svjetiljke kao Boga koji nam rasvjetljuje put kojim idemo. Pokušavao sam ih fotografirati kako svijetle u našim svakodnevnim životima, usprkos tome što možda i nismo vjernici. Ona je tu za sve nas, na svjetlu dana i u tmini noći.

Evo što je napisala Branka Hlevnjak, naša poznata povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka.

Saša Ćetković – Svjetiljke

Svjetiljka, žižak, fenjer, lampaš, feral, lanterna, laterna, luč, lucerna, lampa i tako dalje. Sve su to nazivi kojima se može popratiti ova izložba Saše Ćetkovića. Šetajući ulicama raznih gradova, kroz niz godina, tražio je ona sporedna starogradska mjesta gdje dizajn opreme nije još do kraja razorio tradicionalni izgled zidnim svjetiljkama u kojima tinja svijetlo bez pretjerane bjeline i jakosti, gdje se, naprotiv, žučkastim i prigušenim svjetlom pojačava romantični ugođaj grada. Fotografov pogled usmjeren je manje na ukupan ugođaj, a više na svjetiljku, njezin položaj, izgled i odsjaj. S jedne strane krenuo je izazovom romantike s druge, stvorio je relevantan prilog povijesti dizajna zidnih uličnih svjetiljki. Ali, namjera autora nije bila stvaranje zbirke uličnih svjetiljki i njihove zidne varijante, iako ju je stvorio i nehjeduć. Bitna odrednica ove izložbe je koncept: posvetiti se jednom jedinom motivu i gdje god boravio potražiti ga i fotografirati. Ne, kao slučaj, onako usput, već kao ciljana namjera.

Tako je jednaki motiv povezao mjesta koja su svjetiljkama, njihovim dizajnom i ugođajem baštinici određene urbane ljepote. Fotografiranje jednakog, pa čak i istog motiva u različitim vremenskim, sunčevim i arhitektonskim uvjetima znači svaki puta dobiti novu i drukčiju fotografiju. U njoj je ugrađeno i autorovo raspoloženje. Svi ti mali pomaci neke su vrste mentalnih tajmera, mjerači vremena i stanja duha, te tvorci ritma. Ritam je ovdje najbitniji fotografski sadržaj. Naglašen je i kroz postavu, posterom koji otkriva uzastopni niz izmijenjivih slika. Tako je potenciran ritam grada /gradova, ritam gledanja i ritam doživljaja. Varijacijom jednakih motiva u ritmu nizanke stereotipno korištenje ulične svjetiljke i njezine dopadljivosti, mijenja uobičajeni i dobiva novi smisao i značenje.

Nizankom autor poništava primarnu ideju unikatne romantične slike i dovodi je u novu konotaciju. Ponavljanjem naglašena je činjenica da je motiv svjetiljka, i ova i ona i svaka sljedeća stvara vizualni ritam bez težnje za metaforičkim, simboličkim i sličnim literarnim oblicima njezina viđenja. Svjetiljka u nizu sebi sličnih pokazuje se kao činjenica – ona jest svjetiljka a njezin ritam je novi vizualni ugođaj nepretenciozne likovne igre, apersonalne, rasterećene simbolike u fotografskoj instalaciji koja pretendira na intelektualni užitak gledanja vizualne glazbe.