TAJNE PRODUCENTSKOG I MENADŽERSKOG POSLA 02

000001 14.07.2019. No Comments

TAJNE PRODUCENTSKOG I MENADŽERSKOG POSLA 02

Nastavljam priču vezanu za prethodni blog ovdje na Freeoglasniku, “Tajne producentskog i menadžerskog posla”.

Odnos glazbe i teksta u pjesmama je podjednak, u omjerima 50–50%. Možda čak u zabavnim pjesmama važniji je tekst nego glazba, s tim da u zadnjih nekoliko godina strašan akcent je dan na produkciju, to se vidi po američkim top listama gdje Max Martin i njegov tim kontinuirano zauzimaju čelne pozicije i cijelo vrijeme su na vrhu top ljestvica.

Dakle on je poznat kao vrhunski producent i autor. Međutim analizirajući tu američku scenu koju predvodi Max Martin, oni to imaju jako dobro posloženo, ali imaju problema s melodijama. Kod njih je sve više manje u nekom catchu zapakirano u vrhunsku produkciju. Tako da ta vrhunska produkcija u principu pomaže onim izvođačima u Americi  koji nisu veliki pjevači.

Spoj srednjeg vokala i vrhunske produkcije rezultira dobrom pjesmom, a tu kao najočitiji primjer imamo Madonnu koja nije velika pjevačica. Dakle, ona nije vrhunska pjevačica, ali nije slučajno mega popularna, jer sve skupa to što ona radi zvuči svježe, odlično, moderno i trendovski.

Na svojoj zadnjoj turneji ona je oborila sve rekorde u zaradama. Nakon godine i pol turneje po cijelom svijetu, sa zadnje turneje vratila se u Ameriku sa zaradom od 440 mil $, što je skoro nedostižno bilo kojem drugom svjetskom izvođaču. Samo u Parizu je napunila 7 dvorana po 20 000 ljudi, dakle 140 000, što je prevedeno u cifre u današnje vrijeme ekvivalent za dva puna stadiona. To nije malo, to je strašna priča.

Dakle to je vrsta popa koji obuhvaća široku masu. Kod nas ja mislim da to mogu napraviti samo dva čovjeka s kojima možeš sjesti i napraviti dio toga, ali pod uvjetom da se na kraju sve to finalizira kod Amerikanaca, da sve to dobije taj specifičan američki štih, odnosno svjetsku prepoznatljivost.

Onda se tek takva pjesma postavlja na Youtube, na žalost zadnja karika u lancu je diskografska kuća, naravno to naglašavam po pitanju Hrvatske.

Zašto? Zato, što kako sad stoje stvari oni te ljude koji su sami financirali pjesme u principu traže da im poklone vlasništvo svojih snimaka, a netko drugi je to  platio. Ono što oni maksimalno mogu napraviti jest poslati iste te pjesme na radio stanice i čekati koliko će tko iste zavrtjeti, bez garancije i bilo čega drugog, osim jedne kuće koja ima svoj tv kanal, pa oni nešto izvođača vrte, ali u principu ja osobno ne bih nikada nikome dao vlasništvo snimke. Jer ako vam netko donese cijeli album i platio je odličnu produkciju po prosječnoj cijeni od 3 000EUR po pjesmi, donese vam 30 000EUR-a, postavlja se pitanje što vi dajete istom izvođaču za 30 000EUR-a? To bi morali biti partnerski odnosi. Mi smo dali 30 000EUR-a, što ste vi dali?

Oni vam kažu, mi to vrtimo na našem tv kanalu, a koliko sam ja primjetio tamo se radi doslovce jedan nered, tu nema plana niti koncepcije. Ne zna se precizno kad se emitira pop glazba, kad je svjetska pop glazba, domaća pop glazba, kad je zabavnjak, kad su klape, kad su tamburaši, kad su narodnjaci. Tu po meni nedostaje sustavnosti, trebali bi se odvajati setovi, pola sata jedne vrste glazbe, pola sata neke druge i tako dalje.

Po meni najvažnije je da izvođači prvu pjesmu stave na Yotube. Morate se skoncentrirati na formulu “pjesma po pjesma”, jer svaka pjesma je djelo za sebe.

Vlasnici i urednici radio postaja danas  ne gledaju tko će prvi emitirati neku pjesmu, u principu to ih ne zanima, nego najviše gledaju koliko pojedinac ili band ima pregleda na Youtube-u. Ukoliko vide da je u pitanju veliki broj pregleda onda to počinju vrtiti. Kasnije kroz prijem kod naroda se odlučuje hoće li se ta pjesma više, odnosno manje emitirati.

Dakle najvažnija prva i osnovna koncentracija svakog izvođača trebala bi biti investicija koju usmjeravaš na emitiranje preko Youtube-a. Morate doći od 70 000-100 000 pregleda, tek onda bi trebalo poslati snimku na radio postaje. Oni moraju vidjeti broj pregleda i ukoliko je pjesma u koncepciji radija, odnosno slična pjesmama koje se kod njih vrte, tek tad se takva pjesma može emitirati. Nema smisla ići s njima u pregovaranje dok se ne vidi rezultat na Youtube-u.

Danas ne vidim niti jednog menadžera koji uopće može participirat u ovom cijelom procesu. Tek kada se stvari izdogađaju uključuje se i menadžer u cijelu priču.  Kada sam ja počinjao,  radio sam sve sam. Ubacivao sam vlastiti novac u igru i išao sam na rizik svoje vizije, koja je na kraju davala rezultat. Međutim danas su menadžeri obični prodavači koncerata koji rade na 10% ili kupe koncert i razliku ostave sebi.

Takvi ljudi ne ulaze u studija, niti sugeriraju što bi trebalo ili ne bi trebalo, jer jednostavno nisu u investiciji projekta. Menadžerov osnovni zadatak bi trebao biti prepoznavanje pjesme u smislu je li pjesma hit ili nije i pomoganje i partipiciranje u plasmanu iste na tržištu.

Drugi problem je da, vrlo malo menadžera danas imate koji se bave samo jednim izvođačem.

Ja sam imao  sreću da sam na 10 projekata samo jedan pogriješio, a i to su bile situacije u kojima sam nekome poznatom radio uslugu, pa bi izdao album izvođaču. Nisam namjerno radio krivu procijenu, nego sam namjerno izdavao album.

Garantirano 10 od 10 dobrih albuma ili pjesama mogu prepoznati i često su me mnogi zvali da im predvidim uspjeh ili debakl albuma nakon preslušavanja, a da ne spominjem koliko sam puta bio konzultiran da prokomentiram neuspjeh nekog albuma.

Recimo 90-ih godina Zlajo iz Crvene Jabuke i ja smo se našli na zajedničkom ručku kod naše prijateljice i slušali smo za vrijeme ručka taj album. Nakon dva slušanja sam mu rekao da po meni hit broj 1 je duet s pokojnim Kemalom Montenom „Nekako s proljeća“.

Tvrdio sam, da bih ja ovu pjesmu sigurno uzeo u ozbiljno razmatranje. Na što me on upitao: „Zašto?“

Kao prvo, pjesma je odlična. Kao drugo, Kemal je velika zvijezda i u Bosni i u Hrvatskoj i dio Srbije je njemu sklon. Već preko njega imate publiku koja će vas lakše prihvatiti, a imate i svoju.

Po meni to su dvije vrste publike koje se na toj pjesmi spajaju i pjesma jednostavno mora proći. I danas je to veliki hit, defakto najveći hit na tom albumu.

Mislim da sam vam dovoljno toga ispričao za ovaj blog, ukoliko vas zanima o čemu ću pisati dalje, nastavak  čitajte u mom sljedećem blogu na Freeoglasniku.

 

Zoran Škugor

https://www.facebook.com/zoran.skugor.3

Oznake :