TAMNI SJAJ ZVIJEZDE

000001 14/08/2019 No Comments

Među nizom ženskih likova  od mitskih i biblijskih do suvremenih fatalnih heroina koje su svojim  životnim sudbinama i intrigantnim personalnostima bile predmetom mog likovnog ili literarnog zanimanja posebno se izdvaja ciklus radova inspiriran s Marilyn Monroe. Kako se složenost jedne teme nikada ne može iscrpiti do kraja, već se konstantno pojavljuje kao novi izazov za nove oblike prezentacje, najbolje pokazuje slučaj hlivudske zvijezde.

Od vremena popartista (Warhol, Ramos, Rotela…), do današnjih suvremenih autora Marilyn ne prestaje zaokupljati umjetnike svojom složenom karizmom. Ono što je mene posebno zanimalo kod tog “anđela seksa” da upotrijebim Milerovu suntagmu, bila je tragična dimenzija njenog lika. To je ono što je moj ciklus radova bitno razdvajalo od svih dosadašnjih, uobičajenih prikaza slavne glumice.

Dakle tri su elementa na kojima sam gradio grupni portret  Marilyn Monroe; ljepota, eros i smrt. Iza savršenog i  blještavog make upa njene vanjštine krila se tragična, ranjiva, sama od sebe otuđena ličnost. Koliko god je pripadala svijetu na posredan način putem zavodljivog medija, kakav je fotografija ili film, toliko je sama sebi izmicala. Oreol njene planetarne slave lebdio je nad udesom jednog tragičnog bića. Ono što sam u portretima Marilyn Monroe želio prvenstveno izraziti jest mračna strana njene zvijezde. Njen neprolazni sjaj prožet je konstantno tamnim tonovima , što, paradoksalno kazano, daje neku neobičnu profinjenost njenoj ljepoti i senzualnosti, što je upravo čini posebnom.

Stoga one fotografije na kojima fatalna glumica izgleda kao da svjesno pozira, a koje su mi služile kao polazište za likovne kompozicije, upravo sam na tim fotografijama, otkrivao ono što sam u mojim radovima želio naznačiti. Ljepota Marilyn Monroe je ljepota koja je osjenčena smrću, to je ekstaza koju prožima bol.

Kada sam prije tridesetak godina izložio prve radove ovog ciklusa neki su brzopleto pomislili da je po srijedi nadrealistička provokacija, potreba da se javnost šokira ili isprovocira, deformacijama, rezovima, ranama na  lijepom i zavodljivom licu ,, madone pop arta.” Upravo je bilo suprotno. Te su preinake njene vanjštine bile likovne metafore onoga što je činilo stvarnu prirodu njenog bića. Kad sam 1992 godine imao izložbu ovog ciklusa u Beču u Galeriji MC, dakle u Frojdovom gradu, grupa liječnika koja je u to vrijeme imala kongres o depresiji specijalno je zatražila posjet izložbi, jer su željeli vidjeti kako je moguće na likovni način prikazati lijepu ženu, idola, i istovremeno simbolički izraziti ono što je bilo njen, gledan psihički problem.

U širem društvenom kontekstu aktualnost Marilyn Monroe je permanentna. U današnjem svijetu spektakla, s naglašenom potrebom za estetizacijom i erotizacijom dovedenom do paroksizma, upravo posredstvom medija u kojima posebno dominira moć slike, Marilyn Monroe živi i dalje kao idol i uzor, ali i kao  tipičan produkt industrije zabave, u svijetu lažne stvarnosti u kojemu je i tragičan kraj nesretne zvijezde korišten za eksploataciju koja dodatno  ,, obogaćuje,, obožavani mit .

 

Dimitrije Popović