TONY CETINSKI – DOBAR GLAS 30 GODINA SE ČUJE

000001 28.07.2019. No Comments

TONY CETINSKI – DOBAR GLAS 30 GODINA SE ČUJE

Hrvatska diskografska udruga dodijelila je Tonyju Cetinskom posebno priznanje za 30 godina njegove karijere. Jasno je zašto: jedan od ponajboljih hrvatskih i regionalnih vokalnih solista Tony Cetinski lani je realizirao 12. studijski album ‘Kao u snu’, nakon čega je uslijedila uspješna regionalna turneja.

‘Kao u snu’ je album koji je uslijedio nakon šestgodišnje diskografske pauze u kojoj se Tony Cetinski vratio svome starom izdavaču, diskografskoj kući Hit Records. Album uključuje niz suradnika, od pratećih izvođača do producenata, a o autorima na novome ostvarenju Tony Cetinski kaže:

– Niz autora koji sudjeluje na novom albumu je zaista poduži i zbog toga sam jako sretan. ‘Kao u snu’ donosi 16 skladbi u izdanju moje diskografske kuće Hit Records, a autori su Amil Lojo, Aleksandra Milutinović, Miroslav Rus, Neno Ninčević i Marko Vojvodić, te Željko Joksimović i Luka Bulić. Mislim da i ovaj popis jasno pokazuje kakav zvuk želim podijeliti s publikom novim albumom. Što se tiče kriterija, uvijek su mi najbitnije pjesme, one su te koje te osvoje ili ne. S druge strane, sve su to veliki autori, izuzetni majstori svoga posla i ponosan sam što imam prigodu raditi s njima.

                                                                                                                                                     Sve fotografije napravio je; Mladen Lončar

Vrhunski ste vokalni solist koji interpretira pjesme drugih autora. Imate li autorske aspiracije ili vam je draže prilagođavati već gotove autorske radove vašem glasovnom potencijalu?

 – Držim se onoga što mi najbolje ide, a to je pjevanje.  Bog mi je dao glas, od toga i za to živim. S druge strane, volim testirati svoje mogućnosti, da vidim koliko daleko u interpretaciji mogu ići. Što se tiče autorskih aspiracija, davna mi je želja bila pojaviti se kao producent, što sam u slučaju novog albuma napokon i ostvario, gdje sam kao izvršni producent odgovoran za njegov uspjeh ili neuspjeh. Pritom moram naglasiti kako smo produkciju zajedno radili Igor Ivanović, Elvis Stanić, Marko Vojvodić, Filip Gjud, Nikša Bratoš i moja malenkost, ovisno o pjesmama.

Od početka karijere albume ste inicijalno objavljivali na različitim formatima: ‘Srce nikad ne laže’ objavljen je izvorno na vinilu, ‘Ljubomora’ na kaseti, većina sljedećih albuma na CD-u, a ‘Kao u snu’ starta kao download. U kojoj mjeri vam je taj startni format albuma određivao njegov sadržaj?

– Nikada mi format nije određivao sadržaj, niti bih na tako nešto pristao. Meni je pjesma uvijek na prvom mjestu. Ona je ta koja me osvoji u potpunosti i ne želim proračune, što je po nečijem mišljenju hit. Samo pjevam i osjećam otvorena srca, jer ionako očito imam i takvu publiku. Gdje će i kako te pjesme biti izdane manje je bitno, jer dobre stvari uvijek pronađu put do srca slušatelja.

U 30 godina diskografske karijere objavili ste 12 studijskih albuma s originalnim skladbama. Koliko su, zapravo, vaši albumi bili u sjeni hit-singlova i pjesama koje su postali evergreeni? Ne računamo li aktualni album koji tek treba postići suživot sa slušateljima, koji vam je album najdraži?

– Uvijek mi je teško izdvojiti favorita, bilo da je riječ o pjesmi ili albumu. Imam dovoljno hitova i koncerata, ionako. Svaka pjesma i u konačnici album, bili su mi favorit prije nego sam ih snimio, jer inače ih, ne bih ih ni snimao.

Jedan ste od rijetkih predstavnika hrvatske popularne glazbe koji je postigao velik uspjeh u regiji u posljednjih 25 godina, a da nije s karijerom startao u osamdesetima. Na koji način ste ih osvojili? Držite li da tu i distribucija pjesma i spotova internetom pomaže? 

– Mislim da sam svih ovih godina bio i ostao svoj, publika me takvog zavoljela, bez uljepšavanja i to držim svojim najvećim uspjehom. Kao čovjek sam isti danas, kao i na početku i mislim da je to presudilo. Što se tiče distribucije pjesama i spotova internetom, apsolutno pomaže. To su kanali kojim se u svakom slučaju brže dopire do svoje publike, ali s druge strane, fanove ne možete muljati, pjesma i njezina kvaliteta je u konačnici ta koja, da tako kažem, određuje njezin životni vijek.

Kad je o vašim međunarodnoj dimenziji riječ, možete li se sjetiti je li vam nastup 1994. na Eurosongu sa skladbom ‘Nek ti bude ljubav sva’ priskrbio kakve bitne kontakte za nastavak karijere? Što mislite o Eurosongu i kako ocjenjujete pjesme i sustav biranja hrvatskih predstavnika za Eurosong?

– Eurosong mi nije bio neka velika odskočna daska u karijeri. Istina je da je više ljudi nakon tog nastupa čulo za mene, ali ništa bitno se nije promijenilo. Trebalo je nakon toga izuzetno puno pjesama i rada na sebi, što se nastavlja i dan-danas, da bi se došlo ovdje gdje sam sada. Eurosongom i načinom izbora pjesama se ne zamaram. Ja vam cijelu tu priču gledam sa produkcijske strane, jer me to strašno privlači. Eurosong je posljednjih nekoliko godina produkcijski otišao daleko naprijed. To je izložba najnovijih tehnoloških dostignuća u rasvjeti, zvuku, režiji. To je ono što me zanima u cijeloj toj priči.

Jedan ste od rijetkih, ako ne i jedini pop-izvođač na ovim prostorima koji spremno i suvereno interpretira klasične arije. Odakle ta potreba i je li moguće da ćete nastupiti samo za publiku koja voli takav žanr? Što mislite o potencijalnoj suradnji s drugim hrvatskim izvođačima koji u instrumentalnom smislu razvijaju crossover popa i klasike – Maksimu Mrvici i 2Cellos?

 – Arije i bel canto pjevao sam u spomen na svoju pokojnu baku Mariju, koja je jako voljela operne arije. Tako sam počeo sa cijelom tom pričom, koja me – priznajem – privatno ispunjava. Iskreno nisam razmišljao da zaplovim isključivo u tom žanru, pa makar i na kratko.

Crossoveri popa i klasike su nešto što ljudi jako vole i što odlično prolazi i kod nas i u svijetu. Maksim Mrvica i 2Cellos su majstori svog zanata, ljudi koji su odlično spojili ta dva svijeta, na čemu im čestitam. O suradnji s nekim takvim nisam razmišljao, ali kad bi se rodio zanimljiv projekt, nikad ne reci nikad.

Dijelili ste pozornicu s velikanima kao što su Jose Carreras, Michael Bolton i drugi. Što ste od njih naučili i što mislite da ste im vi pružili? Postoji li neka buduća mogućnost takvih suradnji?

 – To su bili iznimni trenutci koje ću pamtiti do kraja života. Riječ je o takvim imena u svjetskim razmjerima da se čovjek smrzne, tako da je bila velika čast dijeliti pozornicu sa njima. Svatko od njih je poseban i surađujući s njima vidiš i naučiš male tajne, velikih majstora kuhinje. S druge strane, to su jednostavni ljudi, u svakom trenutku spremni pružiti ruku manjima od sebe. Što se tiče neke buduće suradnje, time se ne opterećujem, trenutačno sam fokusiran na novi album i koncerte koji me očekuju, a ukoliko se nešto i dogodi, bit će mi zadovoljstvo.

Koje je vaše mišljenje o novim naraštajima vokalnih solista? Kako se oni mogu iskazati? Dvije godine bili ste član žirija showa The Voice: koje je nasljeđe vašeg sudjelovanja?

 – Show je u svakom slučaju dobrodošla pozornica za nove, mlade naraštaje. Nekako, skromno pokušavam misliti, da sam nekima od sudionika showa uspio, ne pomoći, nego olakšati njihov početak. Moram priznati kako je mentorstvo u tv showovima, ali i općenito rad s mladima veoma lijepa stvar i odlično iskustvo, koje mene izuzetno ispunjava. Meni su u počecima starije kolege jako pomogle, na čemu sam im izuzetno zahvalan, pa i ja koliko mogu, pokušavam pomoći mladima koji su na početku ostvarenja svojih snova.

 

Bojan Mušćet

https://www.tonicetinski.com/

https://www.facebook.com/tonicetinskiofficial/

https://www.instagram.com/tonicetinski/?hl=hr

https://www.facebook.com/bojan.muscet

Kategorije : Glazba
Oznake :