TREBAMO LI DJECI ORGANIZIRATI SVAKI TRENUTAK SLOBODNOG VREMENA?

000001 28/07/2021 No Comments

TREBAMO LI DJECI ORGANIZIRATI SVAKI TRENUTAK SLOBODNOG VREMENA?

U svakodnevnoj praksi psihologa, često se susrećem s roditeljima koji organiziraju djeci svaki trenutak slobodnog vremena različitim aktivnostima, imajući u vidu odgojni utjecaj sredine u kojem dijete boravi, opravdavajući se riječima „bolje da je u sportu, nego na ulici“. Međutim, dijete tako ne postaje samostalnije ni kreativnije jer mu je vrijeme organizirano. Djeci treba omogućiti vrijeme za slobodnu igru i mir kada će se baviti sobom umjesto da im ispunite dan različitim aktivnostima (sport, strani jezik, ples, gluma). Ako dijete nema vremena za slobodnu igru i dan mu je programiran, ono nema mogućnosti razvijati maštu i kreativnost. Djeca koja će ponekad biti prepuštena „dosađivanju“ neće imati drugog izbora nego zabaviti se onim što ih okružuje, umjesto da očekuju zabavu od drugih.

Slobodno vrijeme je fenomen suvremenog društva, kojemu se u posljednje vrijeme posvećuje puno pažnje. Kvalitetno organizirano slobodno vrijeme pomaže ne samo u razvijanju dodatnih kompetencija kod djece, već i u poboljšanju ponašanja i uspjeha u školi. Slobodno vrijeme djece trebalo bi imati tri funkcije: odmor, zabavu i razvoj ličnosti. Djeca trebaju jednu (najviše dvije) izvanškolske aktivnosti koje će ispunjavati njihovo vrijeme, ali i ostavljati dovoljno vremena za druženje s prijateljima, zajedničke aktivnosti s obitelji i odmor od školskih obveza.

djeca

Omjer između strukturiranog i ne strukturiranog slobodnog vremena trebao bi biti ravnopravan.

Međutim, roditelji opterećeni budućim uspjehom (ili neuspjehom) djece, uključuju djecu u nekoliko aktivnosti koje im potpuno ispunjavaju slobodno vrijeme. Pritisak suvremenog društva u kojem uspjeh pretpostavlja aktivno poznavanje dva svjetska jezika, glazbenu školu, bavljenje sportom ili plesom prenosi se na djecu koji već u najranijoj dobi imaju isplaniran „radni tjedan“ nakon škole ili vrtića.

informationcroatia.com

Roditelji su mišljenja kako će potpunim strukturiranjem slobodnog vremena „onemogućiti“ i prevenirati loše utjecaje na razvoj djeteta (nepoželjna ponašanja) što predstavlja svrhu bavljenja slobodnim aktivnostima, ali samo ako su one odmjerene i djeca motivirana. Prema nekim istraživanjima, djeca predškolske i rane školske dobi tjedno gledaju televiziju 28 sati, a provedu u razgovoru s roditeljima 38 min. Nadalje, djeca do 6 godine, jednako borave na zraku i gledaju TV.

Izbor izvannastavne aktivnosti treba usmjeravati prema djetetovim sposobnostima, ali svakako ih odabrati prema interesu djeteta, ako taj interes djeteta izostane i dijete pohađa aktivnost „nama za ljubav“ izostajat će osnovne funkcije to jest zabava, odmor i razvoj osobnosti. Dijete brzo odustaje, pokazuje znakove otpora i gubi motivaciju koja mu je neophodna za postizanje uspjeha i u drugim područjima života.

Slobodno je vrijeme ono vrijeme koje djetetu preostane poslije ispunjavanja svih školskih i drugih obveza. Mlađoj djeci (vrtićkoj i djeci rane školske dobi) treba omogućiti  da veći dio slobodnoga vremena provedu u igri, šetnji i sličnim aktivnostima na otvorenom. Što više vremena provoditi u motoričkim igrama na zraku, koje su odličan poticaj za cjelokupan djetetov razvoj (od govornog područja do kognitivnog i motoričkog razvoja te razvoja samopouzdanja). Djeci koja imaju interes za sport preporučuje se bavljenje odabranim sportovima, a ostalima, koji nemaju sportskih ambicija, preporučuje se bavljenje rekreacijskim aktivnostima u kojima im se pružaju mogućnosti za bavljenje zdravim i korisnim sadržajima koji su dostupni svima.

Ponekad su roditelji primorani dijete uključiti u neke od slobodnih, izvannastavnih aktivnosti jer „svi negdje idu“ ili „nikog nema za igrati se“, što zorno pokazuje stanje društva i pritisak u kojem se djeca danas odgajaju. Djeca tako moraju odlaziti na organizirane aktivnosti kako bi donekle zadovoljili potrebu za druženjem, zabavom i specifičnim interesima.

Uključivanjem djeteta na nekoliko aktivnosti, događa se da roditelj odvozi-dovozi dijete i provodi s njim manje vremena nego nogometni trener ili učiteljica engleskog jezika. Sa svojim preopterećenim rasporedom i rasporedom djeteta podložniji su utjecaju stresa koji opet utječe na kvalitetu odnosa dijete – roditelj. Djetetu i roditelju potrebno je vrijeme koje će provesti zajedno u obavljanju neke aktivnosti koja može biti istovremeno opuštajuća, zabavna i korisna.

Koliko slobodnog vremena treba djeci i kako bi bilo najbolje provesti ga?

Ravnopravna zastupljenost strukturiranog i nestrukturiranog slobodnog vremena, najbolja je preporuka kako bi djeci omogućili razvoj njihovih potencijala, učenje novih vještina te opuštanje i zabavu. Vrsta i broj aktivnosti neka budu individualne, ali svakako ostaviti im vremena za slobodnu igru. Djeca do 5 g. za razvoj svih potencijala trebaju igru.

Djeca vole kad provodimo slobodno vrijeme s njima i u današnje vrijeme doživljavaju to kao nagradu (odlazak na igralište, izlet, u park). Što više vremena provoditi u motoričkim igrama na zraku, koje su odličan poticaj za cjelokupan djetetov razvoj (od govornog područja, samopouzdanja, do kognitivnog i motoričkog razvoja).

Čak i kad vrijeme nije idealno (kad pada kiša, uzmite kišobran!) sve može biti odgojno i poticajno, upoznavanje boja u prirodi, igra s kamenčićima pored rijeke ili mora i slično.

igra

U kući preferirati zajedničke igre, društvenog tipa ili pustiti da se dijete samo zabavi, uz vršnjake ili u samostalnoj igri, najbolje da je kreativna (na primjer napraviti cestu od kartona za Jurića). Roditelji često padaju u zamku neprestanih aktivnosti za dijete koje se nije u stanju samo zabaviti. Nemojte preuzeti ulogu zabavljača, tu ste kako bi pomogli djetetu da otkrije svoje sposobnosti i interese. Djeca su navikla ispunjavati preuzete obveze, a ne i samostalno organizirati svoje vrijeme. Pustimo ih da sami organiziraju svoje slobodno vrijeme. Tako umjesto da upadnete u zamku i na djetetov problem odmah nudite rješenje upitajte : “Dosadno ti je? Što bi mogao sada raditi?” Time odgovornost za zabavu vraćate djetetu.

Nažalost, postoji niz organizacija, škola i klubova koje nas uvjeravaju da svoje slobodno vrijeme i novac trebamo podrediti njihovim programima. Djecu se upisuje u različite igraonice, sportske škole, škole glume, plesa i slčno, a da se prije toga ne provjere stručne kompetencije osoba koje će održavati navedene aktivnosti. Djeca često bivaju prepuštena neprofesionalcima koji ne rade po pedagoškim principima i čiji programi nisu prilagođeni dobi i sposobnostima djece. Djeca se uključivanjem u neku od aktivnosti identificiraju s voditeljem, trenerom ili učiteljem te ih on svojom osobnošću može dodatno motivirati i pozitivno utjecati na djetetov razvoj, a ako je to potrebno biti i svojevrstan korektiv.

 

Mr. spec. Žana Pavlović

https://www.facebook.com/zana.pavlovic.3

Kategorije : Knjige