TREND MEĐU KUĆNIM LJUBIMCIMA – NOSI SE POMERANAC

000001 23.11.2019. No Comments

TREND MEĐU KUĆNIM LJUBIMCIMA – NOSI SE POMERANAC

Slavni pomeranac „Boo“ je ostavio neizbrisiv trag – svi žele imati pomeranca. I zaista, vrlo je atraktivno na kavi na špici uz skupu torbicu u drugoj ruci imati mekano žutonarančasto klupko sa sjajnim srnećim očima. Priznajem da se malo koja pasmina po slatkoći i atraktivnosti, ali  i po dobrom karakteru (inteligentni i društveni, pomalo uobraženi) može mjeriti s njima i zato me ne iznenađuje pomeranski boom kojemu svakodnevno svjedočim.

Pomeranski špic (patuljasti njemački špic) je europska pasmina nastala od islandskog psa za vuču saonica. Pasminu je popularizirala kraljica Viktorija koja im je smanjila veličinu za 50% i uvela narančastu boju dlake.

Gledajući unazad 10 godina, od kad je moja ambulanta otvorena, pomeranci su bili izuzetno rijetki pacijenti. Danas dolaze svaki tjedan. Ti divni psići, na žalost imaju dosta zdravstvenih problema i budućim vlasnicima toplo preporučujem da se prije kupnje informiraju o njima, naročito zato što su neki od njih (poput kolapsa dušnika i hidrocefalusa) cjeloživotni i neizlječivi.

Veliki šok za ponosne vlasnike predstavlja i česta pojava alopecije X, endokrinološke bolesti uslijed koje pas izgubi dio ili gotovo svu dlaku. Izlječenje nije zagarantirano niti danas, iako postoje raznorazne terapije, pa neki čupavi psići ostaju ćelavci do kraja života. Dobra stvar u svemu je da je ova bolest čisto kozmetičke prirode i da su mališani bezdlaki, ali zdravi.

Danas je uobičajeno nabavljanje pasa van Hrvatske (jer se u našoj maloj sredini rijetko može naći pomeranac u vrijeme koje vlasnik baš želi), što je svačije pravo, no moram se pobuniti protiv ilegalnog uvoza iz Srbije i sličnih zemalja u kojima je prisutna bjesnoća (smrtonosna i neizlječiva bolest!). Vlasnici koji ili ne znaju ništa o tome ili ih jednostavno nije briga, u dogovoru sa uzgajivačima, švercaju psa preko granice i tako stavljaju sebe i nas veterinare u vrlo težak položaj zbog  kršenja  propisa o komercijalnom i nekomercijalnom uvozu životinja.

Da pojasnim, životinje koje dolaze iz navedenih područja zakonski ne smiju ući u Hrvatsku dok nisu cijepljene protiv bjesnoće (minimalna dob za cijepljenje je 12 tjedana), dok se ne odredi titar protutijela na bjesnoću 30 dana nakon cijepljenja, te dok ne prođu 3 mjeseca od određivanja spomenutog titra. Znači, legalno psi mogu biti uvezeni u Republiku Hrvatsku tek sa punih 7 mjeseci.

Osvrnula bih se na jedan slučaj iz prakse. Divni vlasnici su nabavili divnog  sitnog pomeranca, bebu od 650 grama. Kad se vlasnica probudila kasno jednog jutra mališa je beživotno ležao kraj nje. Pao je u hipoglikemiju zato što nije jeo 12 sati. Nadoknađena mu je glukoza i kasnije je sve bilo u redu, no želim reći da su ti psići puno osjetljiviji od ostalih. Minimalna je vjerojatnost da na primjer štene njemačkog ovčara padne u hipoglikemiju.

Pomeranci su, između ostalog, izrazito osjetljivi i na pojedine preparate protiv buha i krpelja, od kojih se doslovno mogu otrovati.

Prošli tjedan mi je vlasnica jednog  pomeranca rekla da ju je uzgajivač upozorio na veterinare koji, čim vide vlasnika s pomerancem, znaju da je pun novaca i nastoje ga na sve moguće načine „oderati“. Ne mogu govoriti u ime svih veterinara, ali osobno nikad nisam radila razliku među klijentima s obzirom na pasminu koju imaju ili auto koji voze. Kod nas su svi tretirani isto.

S obzirom na sve navedeno, ja bih upozorila buduće vlasnike da se ipak prije nabavke pomeranca informiraju o pasmini i čestim oboljenjima, te se, ako nisu financijski spremni na moguće velike novčane izdatke za dijagnostiku i terapiju, možda ipak odluče za neku „otporniju“ pasminu.

 

Iva Majetić Boško

www.vetiva.hr

https://www.facebook.com/Vetiva-specijalisti%C4%8Dka-veterinarska-ambulanta-242269995864423/

Kategorije : Ljubimci
Oznake :