UMJETNOST I STVARNOST

000001 19/07/2019 No Comments

Umjetnost je uvijek proizilazila iz stvarnosti. Stvarnost se reflektirala u kreativnim izrazima stvaralaca kroz njihov senzibilitet, temperament, kroz stili ili kako se obično kaža kroz osjećanje i promišljanje svijeta kojeg živimo. Umjetnost jest odraz vremena u kojem nastaje. Ali umjetnost može biti ne samo kompleksni izraz te stvarnosti, već na određeni način može stvarnost i predvidjeti, naslutiti svojim vizionarskim ostvarenjima.

Tako se u nekim umetničkim djelima prošlosti budućnost već dogodila. Ono što je unazad više godina bila senzacionalna vijest u znanosti XX stoljeća, da je u laboratoriju uspjela ,,kreacija” biološkog inženjeringa, kako je na leđima pokusnog miša transplantirano ljudsko uho, stvarnost je postala nadrealistična. Već je u renesansi nizozemski slikar Hieronymus Bosch slikao hibridna bića s najčudnijim kombinacijama ljudskih i animalnih dijelova tijela.

Današnja epidemija coronavirusa opustošuje gradove diljem svijeta. Ulicama i trgovima vlada zlokobna praznina. Kao da je aktualnu stvarnost predvidio talijanski metafizički slikar Giorgio de Chirico svojim kompozicijama pustih prostora ,,Piazza di Italia” u kojima vlada nelagodna atmosfera bremenita osjećajem misterija i smrti.

Italija danas proživljava tu pustoš koju svakodnevno okrunjuje coronavirus u svom smrtonosnom pohodu. Crkve su zatvorene. Umjesto živih vjernika u hramovima se polažu lijesovi umrlih poredanih umjesto klupa za vjernike. U tišini sakralnog interijera podno oltara s raspetim Spasiteljem prožimaju se mistično i stvarno smrti.

Prazninu i pustoš živi i francuska prijestolnica. U XIX stoljeću pisac Guy de Mopassant u priči ,,Noć” opisao je svoj doživljaj s osjećanjem beznađa koje je doživio hodajući potpuno pustim Parizom.

Ljudi u karantenama, zbog opravdanih mjera predostrožnosti, sve više počinju osjećati teret izolacije. Pri pomisli da je bliska budućnost još neizvjesna budi strah i beznađe. Trebat će se moći podnijeti samoća. Takav život odvojen od života, budi nam u svijesti slike usamljenih likova engleskog suvremenog slikara Francisa Bacona, likova sapetih u mučnini vlasite otuđenenosti.

Kakve će posljedice imati u svijetu ovo stanje pandemije COVID-19? Ako se ostvare najcrnje prognoze kako će borba s nepoznatim virusom trajati u nedogled, jer se virus može povratiti, zasigurno će se to opće stanje reflektirati na svijest i senzibilitet umjetnika.

Kakva će dakle biti umjetnost i kome će biti potrebna, kad će strah od bolesi i smrti biti permanentno prisutni?

Izvjesno je da ćemo svi postati drukčiji.

 

Dimitrije Popović