USPON

000001 26/02/2020 No Comments

Uspon kroz život i uspon na planinu i nema previše sličnosti osim da nakon uspona mora doći i spust koji može biti sladak ili gorak.

Ovoga mračnog dana sam se rano probudio. Bilo je oko 5h ujutro i nakon tibetanaca i tai chi vježbi sam nabacao opremu na sebe i uputio se u džunglu. Dugo sam hodao dok nisam došao do podnožja brda kojeg sam želio upoznati na vrhu. Onog trenutka kada ugazite u džunglu ostavljate zonu komfora iza sebe. Pjuštala je kiša i strmi obrasli pod je bio poprilično sklizak. Uspon je trajao dugo. Gotovo na kraju snaga sam se dokopao ćelavog vrha.

Predivan pogled na planinsku Kolumbiju ispred mene. Isplatilo se patiti za ovo, oh da.

Sjeo sam na natopljenu travu i utonuo u misli dok sam udisao oblake. Za ovu zemlju ovo nije velika visina. 1300m, sitnica. Penjanje na ovo brdo je sve samo ne užitak. Bolovi u leđima i nogama, znoj umor i kiša. Zapitaš se zašto to radiš uopće, ali kroz patnju dolaziš do veće slasti.

Za razliku od uspona i životu koji godi, svo tepanje nepoznatih i lažnih ljudi oko tebe te učini svemogućim što je privid, naravno.

informationcroatia

Naučimo u oba slučaja, prvi nam govori da ništa ne pada sa stabla, a drugi da biramo ljude oko sebe.

Ono što je sigurno da nakon uspona ide spuštanje koje je nakon prvog slučaja baš lako. Guštaš i ne umaraš se, nema patnje i veseliš se povratku odakle si počeo. U životu ako nisi spreman prihvatiti silazak, patiš. Ubrizgavaš botoks, radiš plastične zahvate, grčevito stežeš ono što ti curi kroz prste.

Dabogda imao pa nemao je židovska kletva koja je nespremnom muka, a spremnom najnormalniji životni proces.

Sve i svatko ima kraj osim svemira.

Ustanem i pogledam nizbrdicu ispod sebe, nasmijem se i ugazim u vlažnu džunglu.