UTJECAJ KORONAVIRUSA NA MENTALNO ZDRAVLJE DJECE

000001 13/07/2022 No Comments

Od pojave prvih informacija o koronavirusu do danas, djeca doživljavaju velike promjene i različite gubitke. Ostanak kod kuće, ne odlazak u vrtić, nemogućnost druženja s prijateljima, s bakom i djedom, izloženost zastrašujućim prizorima preko medija i uznemirenost roditelja može rezultirati stresom, anksioznošću, tjeskobom, pojačanom razdražljivošću, agresivnošću i drugim teškoćama. Djeci predškolske dobi je teško objasniti što je to „socijalna distanca“ te zašto se ona događa i zašto se više ne mogu igrati i družiti sa svojim prijateljima. Aktualna kriza puno je više od zdravstvene krize. Prijetnja virusom, suočavanje s rizicima za vlastiti život i zdravlje, epidemiološke mjere koje nas čuvaju od korona virusa, ali narušavaju normalan razvoj djece, onemogućavaju im ostvarivanje socioemocionalnih potreba, roditelji koji su pod povećanim roditeljskim stresom, samoizolacija, nejasna i često promjenjiva pravila – sve to obilježilo je proteklih godinu i pol dana u životima djece.

informationcroatia

Djeca predškolske dobi nemaju dovoljno zrele kognitivne kapacitete pa ne mogu pojmiti sve što se oko njih događa. Međutim, ako ne znaju što se događa, jako dobro osjećaju. Mogu osjećati atmosferu oko sebe, u kući osjećaju tjeskobu i nesigurnost svojih roditelja. Iako znanstvenici govore kako je rizik za obolijevanje od koronavirusa kod djece nizak, na djecu utječu traumatski događaji koji ometaju njihov svakodnevni život. A pandemija koronavirusa svakako je jedan od njih.

Djeci je uvijek, a posebno u uvjetima pandemije i potresa – opće društvene krize, potreban osjećaj sigurnosti, predvidivosti i pripadanja. I nama odraslima teško se nositi s pravilima, posebno zato što su često promjenjiva, nekad nam se čini da nemaju smisla i da bi trebala biti drukčija. Djeci je posebno teško poštovati pravila koja u potpunosti ne razumiju, za koja osjećaju da im oduzimaju dio radosti koji im zapravo nikad neće biti nadoknađeni. U tome im možemo pomoći, ali i odmoći im. Potrebna im je jasna poruka da imaju pravo na sve emocije u ovoj kriznoj situaciji, da nema loših osjećaja, te da ćemo im omogućiti da iskažu sve svoje osjećaje, strahove i brige koje nećemo negirati i minimizirati, nego ćemo o njima razgovarati. Roditelji bi trebali dati djeci prostor da dijele svoje strahove. Prirodno je da se djeca brinu: “Mogu li biti sljedeći? Mogu li se razboljeti? Mogu li se razboljeti djed i baka?” Dobro je da dijete zna kako se djeca ne razbolijevaju kao odrasli. Obajasnite im da uvijek mogu doći do vas po odgovore ili razgovarati o onome što ih plaši.

Djeca u ovom razdoblju mogu imati teškoće s prilagodbom na novi način življenja (zatvaranje pa ponovno otvaranje vrtića i škola, boravak kod kuće, socijalno distanciranje i slično) koje mogu interferirati s njihovim osjećajem predvidljivosti i sigurnosti, posebno djeca rane dobi. Za očekivati je da će starija djeca postavljati direktna pitanja o tome što se trenutno događa i što mogu očekivati u budućnosti, te mogu reagirati iskazivanjem različitih emocija, osjećaja i ponašanja. Djeca mogu biti tjeskobna i brinuti se za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba, uplašena, povučena, plačljivija, reagirati većom separacijskom strahom i tjeskobom pri dolasku u vrtić, pokazivati pojačanu razdražljivost, svadljivost i agresivnost, imati izraženiji motorički nemir, kraću pažnju i koncentraciju, manjak interesa, mijenjati neke navike (hranjenje, spavanje), tražiti više pažnje kod roditelja i odgojitelja i drugih.

U situaciji krize skloni smo regresiji, odnosno „vraćanju“ na ranije nezrelije obrasce ponašanja. Takvi obrasci su pojednostavljeno gledanje vrlo kompleksne situacije, poricanje opasnosti, rizično ponašanje, doživljaj osobne neranjivosti, zaokupljenost sobom, te podjela na „cijepljenje“ i necijepljene“. S djecom treba razgovarati o mogućnostima zaraze, ali i zaštite od korona virusa na način primjeren dobi. Potičite empatiju kod djece, za one kojima je teško, koji su sami, stariji, rizičniji. Smislite s djecom način kako da im pomognete. Djeca više uče iz onog što vide, nego iz onog što čuju. Budite im bolji učitelji od stručnjaka s društvenih mreža.

Djeci nije bitno jeste li vakser ili antivakser, bitno im je da imaju prijatelja!

 

Mr. spec. Žana Pavlović

https://www.facebook.com/zana.pavlovic.3