VARKALA – KERALA (INDIJA)

000001 01/01/2019 No Comments

Nakon Kochia odlazim vlakom za Varkalu. Kažu da vožnja traje 3-4 sata, ali trajala je oko 6 sati.

Željeznička postaja je udaljena 5 km od plaže, uzimam tuk  i plaćam oko 200 rupija. Dolazim u pravi mali raj. Varkala je grad  s oko 40 000 stanovnika, udaljen otprilike 50 km od glavnog grada Kerale Thrivanthapurama. Grad je ok, ali najbolja je genijalna plaža i prekrasno naselje na litici odakle seže prekrasan pogled. Plaćam jednokrevetnu sobu u hotelu na samoj obali svega 400 rupija, što je inače cijena  kreveta u višekrevetnoj spavaonici u hostelu, tako da je ovo stvarno dobra cijena , a k tome još je i turistička sezona. Varkala živi od turizma, hoteli, hosteli, dućani i restorani su puni.

Ovdje  nema smeća na plaži ili ulici, a na plaži se ugodno osjećate jer nema nepotrebnih pogleda. Prava suprotnost naspram Kochia. Cijene u restoranima su skuplje. Također, alkohol je vrlo skup. Policija u Varkali stalno patrolira ulicama , tako da se turisti osjećaju vrlo sigurno. Imam dojam da je Varkala idealno odmorište za obitelj, ali opet po nečemu žele biti Goa. Varkala mi se više sviđa jer je nekako prirodnije mjesto i ljudi su puno topliji. Uglavnom, Varkala je za svaku preporuku.

Još jedna zanimljivost Kerale (a i same Indije), je to da se domaće stanovništvo stvarno voli fotografirati. Snimanje selfija, ali i drugih fotografija. Mene kao turisticu, a k tome i plavušu su zaustavljali svako malo za fotografiranje. Jednom, na plaži, prišao mi je čovijek i zamolio me može li snimiti jednu fotografiju sa mnom, ja kažem da može. Nakon toga zamoli me može li snimiti još jednu sliku kako pored mene sjedi njegova kći, ja kažem opet, ok može. Zatim, može li još jedna slika kako uz kćerku sjedi i sin, ja opet kažem može. I onda na kraju, može li sada i njegova supruga biti na fotografiji tako da se rukujemo. Ili još jedan primjer, odem na gradsku plažu i legnem potpuno obučena, samo sam htjela odrijemati malo na suncu, prije zalaska. Probudim se nakon  pola sata i vidim dvadesetak ljudi, svi su napravili krug oko mene i fotografiraju me ili me samo gledaju. Ja sam se u trenu podigla i na brzinu otišla.

U Kerali, putujući izvan turističke vreve, nailazim na stvarno tužne prizore. Slonovi rade kao radna snaga u lancima.

Tako, malo-pomalo, lijepe i manje lijepe slike mi ostaju u mislima i nastavljam putovati dalje.

 

Marija Lopac

https://www.facebook.com/marija.lopac