VIRUSNA KRIZNA VREMENA

000001 05.08.2019. No Comments

VIRUSNA KRIZNA VREMENA

Nisu nam rijetko iz znanstvenog miljea dolazili radovi utemeljeni na stručno-znanstvenim istraživanjima, predviđanjima i ne baš lijepim najavama budućnosti, vezanim za mistične zakonitosti nastajanja, uvjetovanja, djelovanja i širenja nepoznatih virusa i društvenih i prostornih procesa. Pogotovo je puno nepoznanica bilo vezanih za vjerojatnost njihovog pojavljivanja, a poneki su potvrđivali i svjesnog i planskog usmjeravanja. Uglavnom se to doživljavalo u ne znanstvenoj javnosti kroz miješanje neupitnih znanstvenih spoznaja s jednostavnim konstrukcijama i teorijama zavjera, kao da sličnih procesa s puno toga nepoznatog na početku nikad u povijesti razvoja ljudske civilizacije nije bilo.

Politički je sustav na znanstvenike neupitne razine spoznaje i erudicije s takvim najavama uglavnom gledao s visine i pomalo podcjenjivački, pripisujući njihove najave više imaginaciji nego stvarnim zakonitostima definiranim temeljem istraživačkih postupaka. Uglavnom je to tako do stvarne pojave nepoznatog s kojim se politika, diplomacija i slične djelatnosti niti mogu nositi niti im je mjesto u kriznim odlučivanjima.

Prvi ozbiljniji test političko-diplomatski uređene Europe s upravljačkim obrascima  podignutim iznad puka bile su velike migracije prema Europi, koje su brojnošću, silinom, usmjeravanjem i destrukcijskim učincima na europske granice i ustave već u prvom valu poništile univerzalne europske vrijednosti. Europa je u to vrijeme više sa žicama, zidovima i ogradama sličila na srednjoeuropsku, nego na prostor i društvo velikog modernizma kojem Hrvatska gotovo dogmatski teži. Nespremna na nove izazove i ustrojena po željama političkih i diplomatskih karijernih grupacija nije niti mogla donositi odluke sukladne znanstvenim najavama. Granične su odluke tada prevladavale i istovremeno osuđivane s europskog vrha, iako se danas pred novim mogućim migracijskim valom cijela Europa priklanja upravo njima bez imalo sumnji, izmjena i zadrški. Pouke ipak nisu izvučene.

Nije dugo trebalo čekati i već je novi krizni val zahvatio Europu, ponovo pomalo nespremnu i iznenađenu sa stavovima kako će netko drugi problem riješiti i zaustaviti. Europski su dužnosnici, a pogotovo njihov politički vrh djelovali prema ustaljenom uvjerenju u svoju snagu, organizacijsku i provedbenu moć i naročito u svoju političko-diplomatsku svrhovitost. Relativno su mirno promatrali kinesku borbu s nepoznatim virusnim valovima, vjerujući kako će čak i širenje virusa europska strogo ustrojena diplomacija s izrazito birokratiziranim matričnim sustavom sve riješiti svojom ustaljenom metodom djelovanja-pregovorima. Silina je širenja virusa nepoznatih zakonitosti podigla krizu na najveću moguću razinu pa se konačno moralo prihvatiti kako se i političko-diplomatski vrh u kriznim situacijama mora podrediti spoznajama, prijedlozima i odlukama struke.

Prema pojavnosti priopćavanja široj javnosti još se uvijek nastoji pokazati liderstvo, iako je svima jasno kako u recentnim krizama političko-diplomatske i europske zajedničke odluke postaju samo forma. Znanost, struka, istraživačke zakonitosti, projekcijske najave i konačne odluke nacionalnih država postaju prevladavajuće, a takva su uostalom i očekivanja brojnog ugroženog puka. Predstave važnosti, nedodirljivosti, stabilizacijske i ine sigurnosti ostaju samo za mirnodopska vremena i razdoblja virusnih smirivanja. Pouke za takva razdoblja moraju se izvući upravo sada, ne želimo li u dolazećim razdobljima osjetiti nove strahove od nepoznatog, a bilo bi i vrijeme konačnog priznavanja znanosti prevladavajućeg značenja u prognoziranju europske, hrvatske pa i svjetske budućnosti. Politički diktat nad znanstvenim koncepcijama ne može se pripisati toliko potrebnom modernizmu.

 

Dr.sc. Stjepan Šterc

ssterc@hrstud.hr

Kategorije : Knjige
Oznake :