ZAGREB FEST, CESARICA, MAC 2020. GODINE – KOMENTARI

000001 08/08/2019 No Comments

U posljednjih mjesec dana dogodila su se tri događaja na području bivše Jugoslavije vezane uz glazbu, a to su, Zagerebački festival, Hrvatska nagrada Cesarica za hit godine. S druge strane u Beogradu MAC gdje su se dodijeljivale regionalne nagrade i to je koliko sam pročitao u medijima bila organizacija TV  Pinka, od Lepe Brene i u to je sve bio uključen i Tonći Huljić.

I sada  tu dolazi do paradoksa. Ako je istina što su pisali mediji da je Tonći Huljić bio u organizaciji manifestacije MAC-a, kako onda njegova pjesma može pobijediti?

Ispada da je dodijelio nagradu samom sebi i svojoj familiji, pošto su oni autori pjesme od Petra Graše („Voli me“).

Ali ništa čudno, jer ako je on bio u organzaciji, onda je to i očekivano. Pa neće valjda nekom drugom dati nagradu? 😉

To će Graši dodatno otvoriti određen broj koncerata u Srbiji i po regiji, odnosno po nekim većim centrima, što će vjerojatno rezultirati i podizanjem cijene njegovih nastupa.

Nina je dobila nagradu za najbolju regionalnu pop-pjevačicu za pjesmu („Rekao si“).

Ne znam kako se radio odabir izvođača i tko ih je prijavljivao.

Ne znam je li Marija Šerifović imala kakvu pjesmu u zadnju godinu dana ili nije.

Ali dobro. Nina je dobila tu nagradu, međutim tu postoji jedan drugi problem.

To glasanje putem interneta baš i nije najbolji izbor, odnosno društvenih mreža, a tu uključujem i Cesaricu, jer u  glasanju  može bilo tko iz bilo koje republike bivše Jugoslavije glasati, istina, tu se može uključiti i dijaspora, međutim dijaspora baš i nije sklona izvođačima koji osvajaju Cesarice, tako da imamo Ninu koja uzima nagradu u Beogradu, a ovdje Franka Batelić uzima nagradu Cesarice s pjesmom („Sve dok sanjaš“).

Što se tiče Franke, nitko ne zna tko je za nju glasao. To bi mogao znati samo onaj tko je zbrajao te glasove, a vjerojatno ne znaju čak ni oni otkud su došli ti glasovi. Morali bismo ići po imenima i prezimenima ljudi koji su glasali i zbrajati glasove, međutim to je vrlo teško provjeravati, tako da ne znam je li to pravedno jer to je hrvatska nagrada i za nju bi trebali glasati samo Hrvati koji žive u Hrvatskoj.

Upitna je ta nagrada, pogotovo kad je prošle godine Nina pobijedila. Meni je to bilo normalno i prihvatljivo jer ona vrlo dobro radi na društvenim mrežama i nisam bio iznenađen što je ona dobila  Cesaricu.

Ove godine pobjedom Franke Batelić mnogi su bili iznenađeni, međutim ja nisam. Netko je to dobro odradio i to se može samo tako gledati jer ovdje pjesma i nije toliko važna, nego je važno da je to netko dobro odradio.

Dakle problem je način glasanja, može glasati svatko tko hoće od bilo kuda, sad je samo pitanje tko od izvođača najbolje održava društvene mreže.

To je defakto prva nagrada publike.

Još MAC u Beogradu ima nekog smisla jer za pjesme bi trebala glasati cijela regija.

Na Cesaricu svaka diskografska kuća može prijaviti svog kandidata.

Mogu li to kompozitori-autori to ne znam, ali svaka diskografska kuća to može napraviti i to ima logike, dok za nagradu MAC je u redu da nema nikakvih natječaja.

S obzirom da je MAC televizijski prijenos, ne mogu se oni igrati s poluanonimnin izvođačima, oni  moraju okupiti sve velike zvijezde regije,  jer što su zvijezde poznatije njihova televizijska gledanost je veća.

Činjenica je da je RTL ušao u prijenos iz Beograda, znam da je u Sloveniji ušla jedna mala televizija TV3 kanal i tamo niisu došli do nacionalne televizije, dakle nisu mogli osvojiti Sloveniju, TV Pink je prenosio za Srbiju, u Crnoj Gori RTCG, za Sjevernu Makedoniju Kanal 5 i u Bosni i Hercegovini RTRS i FTV.

Zamisao je dobra i za MAC nemam nekih većih zamjerki i smatram da postoji logika da se cijeli projekt pokreće iz Brenine matične kuće jer su vjerojatno oni to i osmislili.

Sve je u redu, ali poanta je ta da nije normalno da u cijeloj organizacije MAC-a sjedi čovjek koji kandidira svoju vlastitu pjesmu.

Što se tiče Zagrebačkog festivala, malo sam poslušao te pjesme. Na žalost nisam čuo nekakav veliki hit.

Kutlić je pobjednik i po meni to je jedna osrednja pjesma.

Na cijelom festivalu se nije dogodio hit.

Tu dolazimo do problematike o kojoj nitko ne  razmišlja.

Mislim da sam negdje pročitao izjavu direktora Zagrebačkog  festivala, Nene Belana, da je na natječaj pristiglo 250 pjesama, a ušlo ih je 20-ak. Što je sa studijskim troškovima ovih 230 pjesama, koje su napravljene i snimljene, a nisu mogle ući? Ti autori će to formalno negdje pustiti, ali to je puno bačenih novaca.

Po nekim mojim procijenama tri i pol do četiri milijuna kuna se bacalo na prošlogodišnjim festivalima na izradu pjesama koje su završavale u raznim kandidaturama festivala, a tamo nisu ušle, pa samim time nisu ništa postigle.

Da se barem od tih silnih pjesama pojavio neki hit onda bi mi nešto bilo jasnije, ali na žalost nije se nikada ništa dogodilo s tim pjesmama, a to je veliki novac.

Dakle Zagreb fest opet ove godine nije izbacio hit.

Dobro je da daju mladima prilike, ali nema dugo pravog hita.

Franka je dobro odrađena što se tiče mreža i smatram da ona može biti buduća zvijezda u pop-glazbi i ima sve preduvjete da to bude, ali tek onda ako joj se napravi velika pjesma i to minimalno tri u nizu.

Dakle Franka može biti istaknuti hrvatski izvođač, mada danas imate puno pjevača/ica koji izvrsno pjevaju.

Ona ima i podršku muža koji joj hoće udovoljiti želju da se bavi glazbom, međutim fali velika pjesma i volio bih da joj taj njen tim to napravi, ali vrijeme će pokazati.

Za sada fali hit.

Ovo je nagrada koja samo ulijeva vjeru da se može dalje ići s njenom karijerom.

Na žalost uvijek ponavljam, da nam trebaju bolji producenti koji mogu pjesme dovoditi do svjetske razine, ali na žalost takvih nemamo. Čak i da se neka svjetska pjesma i desi  melodijski i tekstualno, opet imamo isti problem produkcije, ali vjerujte mi  pjesme koje mi radimo, daleko su od svijetskih.

 

Zoran Škugor

https://www.facebook.com/zoran.skugor.3