ZAR NIJE DIVNO?
000001 13/08/2019 No Comments
Ima trenutaka kada se treba odmoriti od sebe, od svih uloga u kojima se nalazimo. Ugodan je to osjećaj, biti nitko. Ne pripadati nikome i ne imati ambiciju. Nakon velikih ljubavi, učenja, zanimljivih poslova, slave, nesreća, bolesti, dobrog i lošeg što nam se događa u životu, užitak je zaboraviti na sve što smo ikada bili… Pogotovo na onaj „pristojni“ dio nas koji je ovisio o tuđem mišljenju. Odmoriti se od tuđeg mišljenja, prava je relaksacija… Ali, priznajem, ne treba predugo trajati.
ZAR NIJE DIVNO
Zar nije divno hodati po stanu u prevelikoj spavaćici,
neoprane kose,
izležavati se do podneva,
u trenirci izletjeti iz kuće
i u Konzumu kupiti lignje u siru i nekakvo povrće,
pa se vratiti i jesti iz papirnate zdjelice,
na krevetu, čitajući novine.
Zar nije divno isključiti mobitel,
ostaviti vrata zahoda širom otvorena
i biti sama satima?
Zar nije divno biti nekomunikativna i mrzovoljna,
sebična i nelijepa, sretna u čangrizavosti,
zadovoljna svime što nisi i jesi učinila,
dosadno samoživa?
Zar nije divno baciti kaput na pod
umjesto objesiti ga na vješalicu
i ne pokupiti vlasi s četke?
Zar nije divno ne imati ime,
prezime, dob, spol, zanimanje
i smucati se dnevnim boravkom,
zaspati pred televizorom ne opravši zube iako je ponoć?
Zar nije divno buljiti kroz prozor i ne misliti?
Zar nije divno zaboraviti da si udata?
Zar nije divno zaboraviti da si majka?
Zar nije divno?
O, je…
Divno je.
Sanja Pilić
Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *