ZAŠTO NAM TREBAJU IZVANINSTITUCIONALNI MODELI ODGOJA I OBRAZOVANJA

000001 20/03/2019 No Comments

Nakon ulaska u svijet djece kroz aktivnosti i projekte počela sam istraživati različite pristupe i metode u poučavanju djece, ali i mišljenja djece s kojom sam radila. Primjetila sam kako su brojna djeca nezadovoljna u svojim školama i još detaljnije: nemotivirana, obeshrabrena, nesretna. Kad dobijete povjerenje djece, a to znači da imate pristup kroz koji oni osjećaju da ste im iskreno posvećeni, da ste autentični i da ih doista slušate, onda se događa zadivljujući kreativni proces u kojemu, osim što možete čuti nešto što nisu imali hrabrosti podijeliti s drugima, nastaju fascinantne ideje i prijedlozi zbog kojih bi se postidjeli mnogi odrasli.

Dr. George Land proveo je istraživanje na 1600 djece, prateći ih kroz školovanje. Svakih pet godina ponovno je testirao istu djecu, procjenjujući spadaju li u skupinu “natprosječno kreativnih”. Rezultati su pokazali da se među petogodišnjacima 98% djece nalazilo u skupini kreativnih genija. Kao desetogodišnjacima, broj im je pao na 30%, a s 15 godina, broj im je pao na 12%. Isti test dali su odraslim ljudima iznad 30 godina i samo 2% ušlo je u skupinu natprosječno kreativnih. Na temelju navedenog istraživanja Dr. Land je rekao: “Zaključili smo da je nekreativno ponašanje naučeno.”

Škola nije jedino mjesto na kojemu se stječu nova znanja, a još manje vještine. Mnogi stručnjaci ističu manjkavosti odgojno-obrazovnog sustava, dok ima i onih koji neprijeporno tvrde da škola uništava djetetove potencijale, pa čak i da oštećuje djecu. Ako se usmjerimo, na primjer na kreativnost, o kojoj je istraživao dr. Land, a koja predstavlja namoćniji stvaralački potencijal, nekima je sasvim jasno kakve posljedice za pojedinca i društvo ima upravo nedostatak kreativnosti koji se očituje kao rezultat procesa odrastanja u okruženju koje tu kreativnost ne potiče.

Novom obrazovnom reformom uveden je, po mnogima, među kojima sam i ja, pretenciozno naziv Škola za život. Biti spreman za život podrazumijeva kompleksan, višedimenzionalan proces utemljen na pluralizmu, a obrazovni program koji bi ponosno nosio ovaj naziv mogu složiti samo izvrsni stručnjaci različitih profila.

Što dok čekamo učinke nove reforme ili čekamo možda neku novu?

Škole i roditelji trebaju koristiti izvaninstitucionalne odgojno-obrazovne modele. U gotovo svakoj većoj zajednici postoje aktivnosti koje provode aktivnosti civilnoga društva, a nerijetko nađu načine i da ih učine dostupnima i u manjim zajednicama. Školama preporučujem da ostvare suradnje s organizacijama civilnoga društva koje često provode edukativne i kreativne aktivnosti i projekte, a koje omogućuju obogaćivanje nastavnog sadržaja. Učenici kroz takve aktivnosti i projekte lakše uče, motiviraniji su i spremniji na aktivnu participaciju. Tek u takvom ozračju učenicima se stvaraju kvalitetniji uvjeti za dublje razumijevanje svijeta u kojemu žive kao i za kreativnost.

Upoznata sam s brojnim aktivnostima i projektima koje provode organizacije civilnoga društva u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. I neke od naših polučile su izvrsne rezultate. Kad vidite da ste neko dijete usmjerili u otkrivanje vlastitih potencijala ili to isto dijete razvije potencijale kojima još donosi pozitivne promjene u svojoj zajednici, onda možemo reći da smo učinili pravu stvar.

Kroz sustav izvaninstitucionalnog obrazovanja brojni su pojedinci stekli zadivljujuće vještine, razvili se u osobnom i profesionalnom smislu. Roditeljima preporučujem uključivanje djece u izvannastavne aktivnosti koje će obogatiti njihova djetinjstva. Mnogi odrasli ljudi koje danas poznajem, a koji su vrlo sposobni, kreativni, uspješni, jesu oni koji su u djetinjstvu bili uključeni u razne izvannastavne ili izvanškolske aktivnosti.

Stručnjaci smatraju da je igra najvažniji „posao“ djeteta, a mnogi od njih i kao metodu toplo preporučuju u nastavi. Postoje brojni pristupi, metode i tehnike u obrazovanju koje su dokazano uspješne za razvoj potencijala i kreativnosti djece i mladih, samo je sporno tko ih želi naučiti i primijeniti. Nažalost, naš obrazovni sustav to ne potiče. Zato nam trebaju izvaninstitucionalni modeli obrazovanja koji nude puno više od frontalnog sustava poučavanja, pasivnog sudjelovanja učenika ili studenata i reprodukacije znanja koje vrlo često nemaju svrhu.

 

Ines Novak

https://www.facebook.com/ines.happy.0301