ZAŠTO SAM OTIŠLA 

000001 14/08/2019 No Comments

ZAŠTO SAM OTIŠLA 

Pisanje današnjeg bloga mi je, iz nekog razloga, pomalo teško i nije mi baš drago. Možda je razlog tome današnja tema, a to je osvrt na sve što ne funkcionira u mojoj industriji u Hrvatskoj. Obzirom da sam vječiti optimist, izbjegavam razmišljati o situacijama koje imaju čak i najmanji prizvuk negative ili drame, a kritiziranje hrvatske modne scene definitivno nije pozitivan osvrt na situaciju u Lijepoj našoj.

Neću tražiti krivce ili upirati prstom, niti ću se pretvarati da znam kako poboljšati situaciju na hrvatskoj modnoj sceni, jer upravo razlog mog odlaska iz Hrvatske je nedostatak alternativa, a također nisam dio hrvatske modne scene, niti ju pratim već preko deset godina.

Ipak, pretpostavljam da se situacija nije drastično promijenila niti poboljšala u ovih desetak godina.

Hrvatsko modno tržište je iznimno malo, financijski i geografski limitirano. Pod geografski limitirano podrazumjevam činjenicu da je hrvatska moda bazirana i fokusirana većinom, ako ne i isključivo na Zagreb. Studij modnog dizajna u zadnje vrijeme, u vrijeme rasta popularnosti društvenih mreža privlači sve više mladih koji se vide u modnoj industriji, ali kada je riječ o poslu – na tržištu rada nema mjesta za većinu diplomaca tog sektora. Mnogi potencijalno talentirani mladi dizajneri zapravo već u startu odustaju od ideje studiranja modnog dizajna, jer mogućnost zapošljavanja u struci nakon odrađenog studija je minimalna. Čak i ja osobno sam kao trinaestogodišnja djevojčica izrazila želju da se u budućnosti bavim modnim dizajnom. Prvu haljinu sam dizajnirala još u osnovnoj školi, ali vremenom sam odustala od te ideje jer sam uvidjela da bi mi šanse za zapošljavanje u struci bile iznimno male.

Potražnja za dizajniranom odjećom u Hrvatskoj je također mala, i to je sasvim razumljivo jer financijske prilike našeg stanovništa (ili neprilike) i ograničeni budžeti ne pomažu situaciji. Samo mali dio stanovništa koji ima financijske mogućnosti može sebi priuštiti  dizajniranu odjeću. Ipak će gotovo uvijek izabrati marke stranih dizajnera, jer generalno mišljenje je da ako nešto dolazi iz inozemstva kvalitetnije je. To je netočno i nije fer.

Živim u Londonu već deset godina, a London je jedan od četiri glavna grada modne industrije u svijetu. Susrećem se i surađujem sa brojnim već priznatim, ali isto tako i mladim neafirmiranim dizajnerima i studentima modnih studija, i vjerujte mi mnogi od njih su izrazito netalentirani. Ali su na sceni. Imaju prilike, imaju mogućnosti, imaju financijsku potporu, snažan network i samim time motivaciju. Mnogi brendovi troše ogromne svote novca na PR kompanije čiji posao je da uvjere klijente kako žele baš proizvode tog određenog dizajnera. Čak i ako niste financijski potkovani, uvijek postoji šansa pronaći investitore ili se prijaviti na razna natjecanja mladih dizajnera koja vam također mogu otvoriti vrata i pomoći da budete zamijećeni. Ideje se financiraju, a kreativnost cijeni i potiče.

Upravo to fali Hrvatskoj i upravo zbog nedostatka svega spomenutog, na hrvatskoj modnoj sceni vlada pesimizam i negativna atmosfera.

Jer kvaliteta postoji, ali prilike ne, a to je iznimno frustrirajuće i ubija motivaciju čak i u najtalentiranijima i najupornijima. Isto vrijedi za fotografe, šminkere, frizere, modele, stiliste. Neke od najboljih fotografija u mom portfoliu su iz hrvatskih magazina, a neke od tih fotografija su mi bookirale jako dobro plaćene poslove u inozemstvu. To je dokaz da je hrvatska modna scena iznimno kvalitetna, ali zakinuta za mnoge privilegije i mogućnosti koje pripadnici sektora visoke  mode u razvijenijim zemljama imaju na pretek.

Kako riješiti tu nezavidnu situaciju na hrvatskoj modnoj sceni? Na žalost, moje mišljenje je da jedini način da se poboljša situacija na modnoj sceni je da se poboljša generalna financijska i politička situacija u svim sektorima društva i djelovanja u Hrvatskoj. Jer dokle god većina stanovništva jedne zemlje jedva spaja kraj sa krajem, zadnje na što će misliti je modna industrija. Jer ipak, bitnije je jesti i imati krov nad glavom nego nositi dizajnersku odjeću. Dok se ne poboljšaju osnovni životni uvjeti stanovnika Hrvatske, visoka moda će nažalost ostati luksuz o kojem će mnogi i dalje samo sanjati.

Do idućeg puta,

 

Tatjana Šarić 

https://www.facebook.com/tatjana.saric.31

https://www.instagram.com/tatjanasaric/

 

Kategorije : Moda
Oznake :