ZVUČNI ZID

000001 27/04/2022 No Comments

Svakodnevno slušam radio, uglavnom u automobilu dok vozim. Slušam radio stanice koje puštaju hrvatsku glazbu. Nekako se ne mogu oteti dojmu da sve zvuči kao poljsko-češko-slovački pop s početka 2000 godine. Vrlo loše produkcije, samo pjesme upakirane u elementarne aranžmane, bez imalo mašte i kreativnosti. Čeprkanje  po klaviru i ritam tranga-tranga na akustičnoj gitari, solo poslije drugog refrena i vokalno kopiranje nekih bivših velikih hrvatskih pjevača, te pokušaji anglo-saksonskog zavijanja. Ništa. Čekam nešto uzbudljivo, da se zapitam, da osjetim “drive” i akciju, ali ne… Pjesma počne, i završi, kao da je nije niti bilo. I tako, malo me sram, jer vidim da Rumunji, Bugari, Albanci, pa čak i Srbi dominiraju ne samo regionalnom, nego i europskom produkcijom.

A gdje smo mi? Mi smo kultura, urbana nacija, s nekom čudnom hladnom emocijom za glazbu. Neee, mi ne pripadamo na Balkan, mi smo zapadnjaci, mi smo cool! Jesmo vraga. Radijski i telivizijski urednici ispadaju kao mrzitelji svega, pa tako i moderne glazbe, što je apsolutno licemjerno obzirom da po hrvatskim klubovima i kafićima trešte cajke upakirane u produkciju koje se ne bi sramile ni velike svjetske zvijezde! Zašto je onda tako? Zašto radio i televizijske  stanice ne dopuštaju da se i mi autori-producenti malo opustimo i radimo pjesme koje zapravo narod voli? Neće to vrtit, nije cool.

Nije mi do cajki, ni do infatilnih tekstova, nego do prave moderne pop, house, edm glazbe. To je nešto što nam brane i što mrze. Toga kod nas nema već desetak godina, a i više. Zato trešte cajke, jer nemamo svoj zid. Ma neka trešte, nemam ništa protiv toga, ipak to ljudi vole i u ova tmurna vremena zaslužuju malo veselja.

Imamo mogućnosti, mladih talenata, producenata, dj-a, a svi su na “ignore”. Glazbeni biznis je na margini, jer se kolo ne vrti. Vrti se poljski “look alike” pop koji ne puni dvorane, ne prodaje cd-e i ne zanima nikog, osim radijske urednike. Nikako da provalim taj licemjerni hrvatski mentalni sklop. Poznajem hrpetinu talentiranih mladih producenata, željnih i entuzijastičnih, svi su nesretni i isfrustrirani, jer žive tu gdje žive. Oni malo sretniji izdaju za strane izdavače i nekako namire svoj kreativni duh. Svaka im čast, jer ne odustaju. Ne odustajem ni ja, pilim po svome, volim šta radim i pilit ću dokle god imam pilu. Nakon 25 godina karijere, borim se, opet sve ispočetka. Nema veze, svira mi u autu radio “Enter”, uživam.

Nastavit će se……

 

Boris Đurđević

https://www.facebook.com/bdurdevic1

https://www.instagram.com/borisdurdevic/?hl=hr

https://www.facebook.com/coloniaofficial/