NEPOŠTENE UGOVORNE ODREDBE

000001 11/09/2021 No Comments

NEPOŠTENE UGOVORNE ODREDBE

Radi utvrđivanja poštenosti ugovornih odredaba, često stranke pozivaju na Direktivu Vijeća 93/13/EEC od 05. travnja 1993. godine (dalje: Direktiva).

No, ovdje je prvenstveno potrebno objasniti značaj i svrhu direktiva Europske unije. Naime, kod direktiva je moguć samo vertikalni izravni učinak (prema državama članicama) i to iz razloga što smjernice ne mogu izravno stvarati obveze za pojedince, već samo za države pa tako u horizontalnom odnosu ne može nastati subjektivno pravo pojedinca u odnosu na drugog pojedinca.

Direktive ne proizvode prava i obveze samim građanima EU, već isključivo njihovim državama članicama te su za njih obvezujuće u pogledu ciljeva koje treba ostvariti, slijedom čega se one koriste kao orijentir prilikom utvrđivanja poštenosti određenih ugovornih odredaba.

U skladu s pravom EU-a standardne ugovorne odredbe koje upotrebljavaju trgovci moraju biti poštene. Bez obzira na to nazivaju li se „općim uvjetima poslovanja” ili čine dio detaljnog ugovora koji zaista morate potpisati, ugovorne odredbe i dalje moraju biti poštene.

informationcroatia

Da bi se određene odredbe pravnog posla smatrale nepoštenima, potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo,
b) da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja,
c) da je prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana,
d) na štetu suugovaratelja strane koja je sastavila ugovor.

Važno je da je ugovarateljima ostavljena mogućnost odustanka od istog, i pod kojim uvjetima.

Kriteriji da bi se neka odredba smatrala „poštenom“ je utvrđivanje jesu li odredbe jasne, razumljive i lako uočljive.
Ukoliko je neka odredba nejasna, tumačiti će se u korist potrošača, odnosno ugovorne strane na čiju štetu je ugovorena.

Primjerice, je li svaki element/uvjet pravnog posla naveden pod zasebnim naslovom, zasebnom točkom te u zasebnom retku čime se izbjeglo nabijanje teksta u jednom odlomku što čini teško snalažljivim pronalaženje bitnih i odlučnih svojstava pravnog posla (tako i Europski sud za ljudska prava, u predmetu Cofidis SA v Jean-Louis Fredout C-473/00).

Ako su ugovorne odredbe jasne, razumljive i uočljive, isključena je mogućnost ocjenjivanja nepoštenosti ugovorne odredbe.

Nastavno, neravnoteža u pravima i obvezama postoji kada se na primjer jednoj strani priznaju određena prava, a drugoj ne.

Valja utvrditi neravnotežu i s pregovaračke pozicije, radi li se o pregovaraču koji ima monopol na tržištu ili pak se radilo o ugovaranju s ugovarateljem koji je samo jedan od ugovaratelja na velikom, slobodnom i raznolikom tržištu za pružanje navedenih usluga, ili se moglo obratiti/okrenuti drugim institucijama/pravnim osobama/fizičkim osobama na tržištu koje u okviru svoga poslovanja vrše usluge u svezi kojih je došlo do sklapanja pravnog posla.

Primjerice, kod kreditnih odnosa, važno je da korisnici kredita na dan sklapanja ugovora o kreditu znaju:

– vrstu kamate koja je ugovorena,
– visinu redovne kamate,
– visinu zatezne kamate,
– broj mjesečnih obroka koje moraju otplatiti,
– visinu mjesečnog obroka,
– dospijeće,
– pristojbu za obradu kredita,
– obračunske termine,
– troškove po završnom obračunskom terminu,

dok bi izostanak elemenata mogao dovesti u pitanje, zajedno s ostalim čimbenicima, poštenost određenih ugovornih odredaba.

Tako propisuje i Zakon o zaštiti potrošača gdje je jasno propisano da ugovorne odredbe moraju biti jasne, razumljive i određene, i lako uočljive.

Konačno, potrebno je ukazati da odredbe u ugovoru (pravnom poslu) koje su nepoštene, u skladu s pravom EU-a, za potrošače nisu pravno obvezujuće (ne proizvode pravne učinke). To znači da ako nepoštena odredba nije bitan element ugovora, ostatak ugovora (izuzev nepoštene odredbe) i dalje ostaje na snazi, odnosno obvezuje strane ugovora. Pojašnjenja radi, primjerice, neće se morati odustati od članstva u nekom klubu (na primjer teretani) samo zato što je jedna odredba u ugovoru nepoštena.

Time države članica EU-a moraju osigurati pravo potrošača na znanje kako ostvariti svoja prava u skladu s nacionalnim pravom te države članice EU-a moraju imati uspostavljene postupke (procedure) kojima će se poduzećima (pravnim osobama i s njime izjednačenim sudionicima pravnog prometa) onemogućiti korištenje nepoštenim odredbama.

U cijeloj EU nacionalna tijela (uspostavljena/određena od strane država članica) nadležna su za provođenje pravila EU-a o zaštiti potrošača. Ako potrošač smatra da određeni trgovac (pravna osoba/fizička osoba koja obavlja profesionalnu djelatnost i s njima izjednačene osobe) učestalo krši ta pravila, i to čini ne samo u vašoj, nego i u drugim državama, to biste trebali prijaviti nacionalnim tijelima.

Za kraj bi se trebalo navesti kako je pitanje poštenosti odredaba kompleksna tema te su prethodno dane samo neke smjernice kojima bi se trebalo rukovoditi prilikom utvrđivanja poštenosti određene odredbe, zbog čega je navedeno najbolje prepustiti pravnim stručnjacima.

 

Kristina Bajsić Bogović

Odvjetnica/partner u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović

Oznake :